Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2356/07 («G.T. Prijevoz»)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2356/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2356/07, rješavajući apelaciju «G.T. Prijevoz» d.o.o. Tomislavgrad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «G.T. Prijevoz» d.o.o. Tomislavgrad, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000135 od 17. maja 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Livnu, broj 010-0-Gž-06-000-144 od 20. juna 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Livnu, broj I.15/99-T od 2. novembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «G.T. Prijevoz» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Jozo Ćurić, advokat iz Livna, podnio je 17. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000135 od 17. maja 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-Gž-06-000-144 od 20. juna 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I.15/99-T od 2. novembra 2005. godine.

2. Rješavajući po prigovoru apelanta kao izvršenika protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj I.15/99 od 21. decembra 1999. godine, kojim je određeno izvršenje pravomoćne i izvršne presude Osnovnog suda udruženog rada u Zenici, broj RS 542/91 27. juna 1991. godine, a kojom je G.T. «Prijevoz» kao pravnom sljedbeniku ATP «Špedicija» Bugojno naloženo da I.L. isplati iznos od 20.304 DEM na ime ličnog dohotka, Općinski sud je donio rješenje, broj I.15/99-T od 2. novembra 2005. godine, kojim je odbacio prigovor apelanta kao neblagovremen. Općinski sud je naveo da je, nakon uvida u spis, utvrđeno da je apelant rješenje o izvršenju Općinskog suda, broj I.15/99 od 21. decembra 1999. godine, primio 24. decembra 1999. godine, a da je prigovor ovom sudu podnio 7. januara 2000. godine, dakle nakon isteka zakonskog roka od osam dana od dana prijema osporenog rješenja, zbog čega se sud nije upuštao u raspravljanje o prigovoru, nego je isti odbacio kao neblagovremen.

3. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda, broj I.15/99-T od 2. novembra 2005. godine, podnio žalbu, ali je Kantonalni sud donio rješenje, broj 010-0-Gž-06-000-144 od 20. juna 2006. godine, kojim je odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je obrazložio da je prvostepeni sud pravilno zaključio kada je prigovor apelanta protiv rješenje o izvršenju Općinskog suda, broj I.15/99 od 21. decembra 1999. godine, odbacio kao neblagovremen, obzirom da je isti podnesen nakon proteka zakonskog roka od osam dana, iz člana 8. stav 3. ranije važećeg Zakona o izvršnom postupku («Službeni list SFRJ», br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91 i 63/91).

4. Protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-06-000-144 od 20. juna 2006. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000135 od 17. maja 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da je odredbama člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 32/03) izričito zabranjeno izjavljivanje revizije protiv pravomoćne odluke donesene u postupku izvršenja.

5. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je dug na ime neisplaćenih plaća prema tražiocu izvršenja I.L. nastao dok je I.L. radio za preduzeće ATP «Špedicija» Bugojno, te smatra da, u konkretnom slučaju, nije pasivno legitimisan, jer je kao samostalno preduzeće nastao osnivanjem, a ne statusnim promjenama, niti izdvajanjem iz preduzeća ATP «Špedicija» Bugojno.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke nadležnih sudova donesene u izvršnom postupku, na temelju pravomoćne i izvršne presude Osnovnog suda udruženog rada u Zenici, broj RS 542/91 27. juna 1991. godine, a kojom je utvrđeno da je ATP «Špedicija» Bugojno dužna tražiocu izvršenja isplatiti određeni iznos novca na ime ličnog dohotka. Apelant tvrdi da nije pasivno legitimiran u predmetnom izvršnom postupku budući da se obaveza iz izvršne isprave odnosi na drugo pravno lice a ne na apelanta.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 8. ranije važećeg Zakona o izvršnom postupku, a koji bio je primjenjiv u konkretnom slučaju, propisano da protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti prigovor u roku od osam dana od dana dostavljanja prvostepenog rješenja. Nesporno je da je apelant podnio prigovor protiv prvostepenog rješenja, ali nakon proteka zakonskog roka. Propust apelanta da podnese prigovor u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog prigovora, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po prigovoru. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2356/07 («G.T. Prijevoz») | Sudska praksa | Aktio