Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2431/07 (Z. P.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2431/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2431/07, rješavajući apelaciju
Zore Pivac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zore Pivac, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-
000 459 od 24. jula 2007. godine, i presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-06-000 095 od 17. januara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zora Pivac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, podnijela je 24. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 459 od 24. jula 2007. godine, i presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-
0-Gž-06-000 095 od 17. januara 2007. godine.
2. Osnovni sud u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), postupajući po apelanticinoj tužbi protiv tuženog Petra Okuke (u daljnjem tekstu: tuženi) radi uklanjanja imisija, donio je presudu, broj P-359/02 od 7. novembra 2005. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelantice i utvrdio da je tuženi 20. septembra 2005. godine uklonio izvor opasnosti-dimnjak koji je 1999. godine dogradio na svojoj stambenoj zgradi, a od kojeg je apelantici prijetila znatna šteta, te je obavezao tuženog da se ubuduće uzdrži od bilo kakve djelatnosti kojima bi se na istom mjestu dimnjak ponovo stavio u funkciju uz obavezu da apelantici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.484, 50 KM.
3. Rješavajući u postupku po žalbi Okružni sud je donio presudu, broj 015-0-Gž-06-000 095 od 17. januara 2007. godine, kojom je žalbu tuženog usvojio i prvostepenu presudu preinačio na način da je odbio tužbeni zahtjev apelantice u cjelosti, te obavezao apelanticu da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.420 KM. Okružni sud je obrazložio da apelantica nije pružila nikakve dokaze da sporni dimnjak predstavlja izvor opasnosti.
4. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv presude Okružnog suda, broj 015-0-Gž-
06-000 095 od 17. januara 2007. godine, Vrhovni sud je donio rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 459 od 24. jula 2007. godine, kojim je reviziju apelantice odbacio kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost spora koju je apelantica označila na ročištu održanom 7. septembra 2000. godine iznosi 1.000 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, revizija nije dozvoljena primjenom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05- u daljnjem tekstu:ZPP) te je navedeno da u konkretnom slučaju ne postoje ni razlozi za dopuštenost revizije u smislu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 459 od 24. jula 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000 095 od 17. januara 2007. godine. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, osporena presuda Okružnog suda uručena apelantici 3. februara 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. augusta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je zastupnik apelanta primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović