Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2543/07 (A. B.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2543/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2543/07, rješavajući apelaciju Alenke Bilić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alenke Bilić, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000214 od 13. juna 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Goraždu, broj 005-0-U-06 000 004 od 21. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Alenka Bilić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Dragomir Bilić iz Goražda, podnijela je 11. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-

06-000214 od 13. juna 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Goraždu, broj 005-0-U-06 000 004 od 21. marta 2006. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 7. decembra 2007. godine.

2. Rješenjem Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-2-09-23-2/06 od 18. januara 2006. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Službe za stambene, imovinsko-pravne poslove i pitanje izbjeglica i raseljenih lica Općine Goražde (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05/V-372-2254/98 od 14. septembra 2005. godine, kojim je odbijen zahtjev apelantice za povrat u posjed stana koji se nalazi u ulici Šukrije Kukavice broj 13. u Goraždu na kome je nositelj stanarskog prava bila baka apelantice.

3. Apelantica je tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva, UP-2-09-

23-2/06 od 18. januara 2006. godine, navodeći da nisu cijenjeni dokazi koji idu u njenu korist već samo dokazi koji idu na njenu štetu. Kantonalni sud je donio presudu, broj 005-0-U-06 000 004 od 21. marta 2006. godine, kojom je tužbu apelantice odbio kao neosnovanu sa obrazloženjem da nakon dokaznog postupka nije dokazano da se apelantica u smislu člana 6. stav 2. Zakona o stambenim odnosima bila član porodičnog domaćinstva svoje bake koja je bila nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj 005-0-U-06 000 004 od 21. marta 2006. godine, apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnom sudu.

5. Vrhovni sud je donio presudu, broj 070-0-Uvp-06-000214 od 13. juna 2007. godine, kojom je zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude odbio kao neosnovan. Vrhovni sud je obrazložio da donošenjem pobijane presude Kantonalni sud nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku, koja bi povreda mogla biti od utjecaja na rješenje predmetne upravne stvari.

6. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njenom slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. U vezi sa navedenim proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalog suda, broj 005-0-U-06 000 004 od 21. marta 2006. godine. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantici predmetna presuda Kantonalnog suda uručena 28. marta 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. septembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2543/07 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio