Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2572/07 (M. B.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2572/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2572/07, rješavajući apelaciju
Milana Bige, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Bige, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-
000 624 od 14. augusta 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-06-001120 od 12. marta 2007. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-171/04 od 12. maja 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Biga (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zemuna, kojeg zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnio je 13. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 624 od 14. augusta 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-001120 od 12. marta 2007. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-171/04 od 12. maja 2006. godine.
2. Rješavajući po tužbi apelata protiv prvotuženog, Republike Srpske-Vlade Republike Srpske, drugotuženog N.K. i trećetužene S.K., kojom je tražio utvrđenje pravne valjanosti ugovora o otkupu stana u Banjoj Luci, u ulici Cara Dušana 9, te da se naloži prvotuženom da mu izda tabularnu ispravu, da se utvrdi pravna ništavost ugovora o otkupu stana koji su zaključili tuženi 2004. godine, te da se izvrši brisanje uknjižbe drugotuženog i trećetužene kao suvlasnika navedenog stana i da se istima naloži da apelantu taj stan predaju u posjed, Osnovni sud je donio presudu, broj P-171/04 od 12. maja 2006. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta u cjelosti kao neosnovan.
3. Apelant je protiv presude Osnovnog suda, broj P-171/04 od 12. maja 2006. godine, izjavio žalbu, ali je Okružni sud donio presudu, broj 011-0-Gž-06-001120 od 12. marta 2007. godine, kojom je odbio njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Okružni sud je naveo da prihvata činjenično utvrđenje i pravni zaključak prvostepenog suda u ožalbenoj presudi, a koje navodi žalbe apelanta ne dovode u sumnju.
4. Protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001120 od 12. marta 2007. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 624 od 14. augusta 2007. godine, reviziju apelanta odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost spora koju je apelant označio iznosi 5.000 KM, a čiju tačnost prvostepeni sud nije u smislu člana 321. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05-u daljnjem tekstu: ZPP) prije početka raspravljanja o glavnoj stvari provjerio, niti je eventualno sam odredio vrijednost spora. Budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, revizija nije dozvoljena primjenom člana 237. stav 2. ZPP. Dalje je navedeno da odlučivanje o reviziji u konkretnom slučaju nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 624 od 14. augusta 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001120 od 12. marta 2007. godine. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 12. aprila 2007. godine, uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001120 od 12. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. septembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović