Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2575/07 (P. R.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2575/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te suci Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. lipnja 2008. godine, u predmetu broj AP 2575/07, rješavajući apelaciju Pave Radmana, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pave Radmana podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-

0-Rev-06-000 840 od 14. kolovoza 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-274/04 od 27. travnja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-2760/02 od 29. prosinca 2003. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Pavo Radman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Gorice, kojega zastupa Radovan Stamenić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 14. rujna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 840 od 14. kolovoza 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-274/04 od 27. travnja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2760/02 od 29. prosinca 2003. godine.

2. Rješavajući povodom apelantove tužbe Osnovni je sud donio Presudu broj P-2760/02 od 29. prosinca 2003. godine kojom je u cijelosti odbio kao neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se D.P. (u daljnjem tekstu: tuženi) obveže da mu preda u posjed dio parcele označene kao k.č. broj 996/19 upisane u k.k.u. 1404 k.o. Trn i to u površini od 722 m², na skici sa snimanja označena crvenom bojom i koja čini sastavni dio presude, te da naloži katastru općine Laktaši da izvrši cijepanje navedene parcele na način iskazan na skici snimanja od 21. listopada 2000. godine, kao i da tuženi nadoknadi apelantu troškove postupka.

3. Odlučujući povodom apelantovoga priziva Okružni je sud donio Presudu broj Gž-274/04 od 27. travnja 2006. godine kojom je odbio priziv kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsku Presudu Osnovnog suda broj P-2760/02 od 29. prosinca 2003. godine. Okružni je sud naveo da prihvaća činjenično utvrđenje i pravni zaključak prvostupanjskoga suda u ožalbenoj presudi prema kojemu se kod tumačenja stvarne volje parničnih stranaka u predmetnoj zamjeni treba poći od odredaba čl. 99. i

100. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

4. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv drugostupanjske presude, Vrhovni je sud donio Rješenje broj 118-0-Rev-06-000 840 od 14. kolovoza 2007. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni je sud, između ostaloga, naveo da prema članku 237. stavak 2. Zakona o parničnome postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM, ali i da, izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje povodom revizije bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (članak 237. stavak 3). Nadalje, naveo je da u konkretnome slučaju vrijednost spora koju je apelant označio iznosi 10.000 KM, a budući navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, niti je ovaj sud našao da bi odlučivanje o reviziji u ovome parničnome postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim predmetima, revizija je odbačena primjenom članka 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnome postupku.

5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovome Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. st. 1. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) Protekao je rok za podnošenje apelacije.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine i AP 1046/06 od 8. studenoga 2007. godine).

8. U konkretnome slučaju, revizija je bila neučinkovit pravni lijek u smislu članka 16. stavak

1. Pravila Ustavnog suda obzirom na to da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 840 od 14. kolovoza 2007. godine. Konačna odluka u ovome predmetu, u smislu ranije iznesenoga stava, je Presuda Okružnog suda broj Gž-274/04 od 27. travnja 2006. godine. Obzirom na to da je apelantu 11. svibnja 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda broj Gž-

274/04 od 27. travnja 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. rujna 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenome, Ustavni je sud zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2575/07 (P. R.) | Sudska praksa | Aktio