Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2607/07 (Z.Đ.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2607/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici koja je održana 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2607/07, rješavajući apelaciju Z.Đ., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Z.Đ., koja je podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 524 od 10. jula 2007. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-06-000 797 od 26. februara 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj P.104/04 od 18. oktobra 2006. godine zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.

OBRAZLOŽENJE

1. Z.Đ. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bijeljine, koju zastupa Biljana Radulović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 18. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 524 od 10. jula 2007. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-06-000 797 od 26. februara 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P.104/04 od 18. oktobra 2006. godine.

2. Osnovni sud je donio Presudu broj P.104/04 od 18. oktobra 2006. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelantkinjinog supruga, M.Đ. (u daljnjem tekstu: tužilac), pa je razveo brak koji je zaključen između apelantkinje i tužioca, a odbio je kao neosnovan apelankinjin protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tužilac plaća mjesečno izdržavanje u iznosu od 150 KM, počevši od 19. aprila 2006. godine pa ubuduće. Odluku o razvodu braka sud je zasnovao na članu 52 stav 1 Porodičnog zakona, budući da je utvrdio da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, a odluku o odbijanju apelantkinjinog protivtužbenog zahtjeva sud je zasnovao na odredbi čl. 243 i 245 Porodičnog zakona.

3. Rješavajući povodom apelantkinjine žalbe protiv Presude Osnovnog suda broj P.104/04 od 18. oktobra 2006. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 012-0-Gž-06-000 797 od 26. februara 2007. godine kojom je odbio apelantkinjinu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 797 od 26. februara 2007. godine apelantkinja je 20. marta 2007. godine izjavila reviziju koju je Vrhovni sud odbacio Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 524 od 10. jula 2007. godine kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je u vezi sa apelantkinjinim navodima koji se odnose na dio osporene presude o prestanku braka obrazložio da je odredbom člana 76 Porodičnog zakona Republike Srpske propisano da, ako je prvostepenom presudom brak poništen ili razveden, ne može povodom revizije, predloga za ponavljanje postupka, zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili predloga za povraćaj u pređašnje stanje da se izmijeni pravosnažna presuda u dijelu o prestanku braka. Dalje, u odnosu na dio osporene presude o izdržavanju Vrhovni sud je naveo da je vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude 9.000 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, revizija je odbačena primjenom člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku.

5. Apelantkinja se žali da joj je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnuta mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te «član 4 Ustava Bosne i Hercegovine».

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) Protekao je rok da se podnese apelacija.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju, revizija je bila nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda s obzirom na to da je odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 524 od 10. jula 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je Presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 797 od 26. februara 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kad je apelantkinji dostavljena presuda Okružnog suda s obzirom na to da je apelantkinja protiv nje izjavila reviziju Vrhovnom sudu 20. marta 2007. godine. Apelantkinja je, dakle, presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. septembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok da se podnese apelacija a koji je predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kad je apelantkinja primila osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2607/07 (Z.Đ.) | Sudska praksa | Aktio