Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-143/08 (N. K.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-143/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-143/08, rješavajući apelaciju Nenada Kapora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Kapora, podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-KŽ-07-000 082 od 22. oktobra 2007. godine, presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 092-0-K-06-000 179 od 23. jula 2007. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-KŽ-06-000 087 od 31. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj K-229/05 od 28. jula 2006. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbogtoga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Kapora, podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-KŽ-07-000 082 od 22. oktobra 2007. godine, presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 092-0-K-06-000 179 od 23. jula 2007. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-KŽ-06-000 087 od 31. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj K-229/05 od 28. jula 2006. godine, u ostalom dijelu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nenad Kapor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je, 8. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-KŽ-07-000 082 od 22. oktobra 2007. godine, presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 092-0-K-06-000 179 od 23. jula 2007. godine, rješenja Okružnog suda broj 014-0-KŽ-06-000 087 od 31. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda broj K-229/05 od 28. jula 2006. godine.
2. Odlučujući po optužnom prijedlogu apelanta, Osnovni sud je donio presudu broj K-
2/2003 od 20. juna 2003. godine, kojem je okrivljeni M.D. na osnovu člana 350. stav 1. tač. 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP) oslobođen optužbe za krivično djelo nesavjesan rad u službi iz člana 344. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), a apelant je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu.
3. Okružni sud je povodom žalbe apelanta, a po službenoj dužnosti, donio rješenje broj KŽ-240/03 od 24. novembra 2005. godine, kojim je ukinuo presudu Osnovnog suda broj K-2/2003 od 20. juna 2003. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
4. U ponovnom postupku, Osnovni sud je donio presudu broj K-229/05 od 28. jula 2006. godine, kojom je okrivljenog M.D. oglasio krivim za počinjeno krivično djelo nesavjestan rad u službi iz člana 344. stav 1. KZ RS, te mu je osnovu čl. 46, 47. i 48. KZRS izrekao uslovnu osudu, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od mjesec dana, koja se neće izvršiti ako u roku od godinu dana po pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo. Takođe, predmetnom presudom je, na osnovu člana 349. stav 1. tačka 2. ZKP-a, odbijena optužba da je M.D. počinio krivično djelo povrede slobode izražavanja i misli iz člana 159. KZRS i povrede prava na udruživanje i političko organizovanje iz člana 161. KZ RS, a je apelant upućen na parnicu sa imovinsko-pravnim zahtjevom.
5. Povodom žalbe apelanta i branioca M.D, Okružni sud je donio rješenje broj 014-0-KŽ-
06-000 087 od 31. oktobra 2006. godine, kojim je po službenoj dužnosti ukinuo presudu Osnovnog suda broj K-229/05 od 28. jula 2006. godine u odnosu na osuđujući dio presude i predmet je u tom dijelu vratio prvostepnom sudu sudu na ponovno suđenje, dok je žalbu apelanta u odnosu na oslobađajući dio presude odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu je u tom dijelu potvrdio.
6. U ponovnom postupku, Osnovni sud je donio presudu broj 092-0-K-06-000 179 od 23. jula 2007. godine, kojom je na osnovu člana 350. stav 1. tačka 1. ZKP-a, M.D. oslobodio optužbe da je počinio krivično djelo nesavjesan rad u službi iz člana 344. stav 1. KZRS. Takođe, predmetnom presudom je određeno da troškovi postupka padaju na teret apelanta i da se apelant sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.
7. Apelant je podnio žalbu protiv presude Osnovnog suda broj 092-0-K-06-000 179 od 23. jula 2007. godine, koja je presudom Okružnog suda broj 014-0-KŽ-07-000 082 od 22. oktobra 2007. godine, odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.
8. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te član II, st. 2,3,4. i 6. Ustava Bosne i Hercegovine, st. 7, 8. i 9. Aneksa I uz Ustav Bosne i Hercegovine, te član 1. tač. 5. i 14. Aneksa VI Opšteg mirovnog sporazuma. Apelant traži da se M.D. oglasi krivim i kazni za počinjena krivična djela, te da mu se isplati određeni novčani iznos na ime nematerijalne štete koju mu je navedeno lice pričinilo tim krivičnim djelima, kao i zbog uskraćivanja prava na pravično suđenje, te zbog diskriminacije u uživanju tog prava.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10.apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
11. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.
12. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).
13. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dosljedno prednjem i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, takođe su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine
14. U odnosu na zahtjev apelanta za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud primjećuje da je apelant u predmetnom krivičnom postupku sa imovinsko-pravnim zahjtevom upućen na parnicu. Ustavni sud dalje zapaža da u dokumentaciji spisa nema dokaza da je apelant pokrenuo parnični postupak pred nadležnim sudom radi naknade nematerijalne štete. Prema tome, pošto apelant nije pokrenuo parnični postupak protiv M.D. namirenja svoga potraživanja, kako je i upućen od strane krivičnog suda, Ustavni sud konstatuje da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija i u ovom dijelu ne može razmatrati.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović