Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-287/08 (A. V.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-287/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-287/08, rješavajući apelaciju Aleksandra Vrhovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Vrhovca, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-PŽ-

07-000 183 od 17. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koga zastupa Miroslava Drinić, advokat iz Gradiške, podnio je, 15. januara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-PŽ-07-000 183 od 17. oktobra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-265/04 od 28. oktobra 2005. godine, obavezana je tužena FK Kozara iz Gradiške (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati iznos od 7.500, 00 KM po osnovu obaveze za potpisivanje jednogodišnjeg ugovora, iznos od 1.000,00 KM po osnovu neisplaćene plate za juni i juli mjesec 2003. godine i iznos od 2.000, 00 KM po osnovu ugovorene isplate u robi, te troškove postupka u iznosu od 3.200, 00 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Osnovni sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da je apelant ispunio svoju obavezu utvrđenu ugovorom igrača nematera, zaključenim između apelanta i tužene 19. jula 2002. godine, na taj način što je igrao za tuženog fudbal u periodu koji je ugovoren između stranaka, ali da tužena nije ispunila svoje obaveze određene predmetnim ugovorom i aneksom ugovora, uslijed čega je apelant stekao pravo da zahtjeva ispunjenje tih obaveza na osnovu čl. 124. i 623. Zakona o obligacionim odnosima.

3. Protiv presude Osnovnog suda broj P-265/04 od 28. oktobra 2005. godine tužena je podnijela žalbu, koja je uvažena rješenjem Okružnog suda broj 011-0-PŽ-07-000 183 od 17. oktobra 2007. godine, te je osporena presuda ukinuta i tužba je odbačena. Okružni sud je zaključio da sudovi nisu nadležni da rješavaju sporove između igrača i klubova, proistekle iz ugovora o igranju, već da te sporove shodno Pravilniku o registraciji, statusu i transveru igrača Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FS BIH), Pravilniku o arbitražnom sudu FS BIH, te drugim aktima FS BIH, rješavaju nadležna tijela FS BIH.

4. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-PŽ-07-000 183 od 17. oktobra 2007. godine,

5. Apelant se žali da je osporenim rješenjem pogrešno primjenjeno materijalno pravo, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pristup sudu, zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude ne prelazi 10.000 KM. Takođe, članom 254. stav 1. ZPP-a, predviđeno je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen, dok je stavom 4. istog člana predviđeno da će se u postupku povodom revizije protiv rješenja shodno primjenivati odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude.

9. U konkretnom slučaju, apelant je protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-PŽ-07-000 183 od 17. oktobra 2007. godine, s obzirom na vrijednost predmeta spora, mogao, shodno čl. 237 i

254. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, a što nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-287/08 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio