Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-331/08 („Centrotrans Bus Eurolines BiH“ Sarajevo)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-331/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-331/08, rješavajući apelaciju „Centrotrans Bus Eurolines BiH“ Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Centrotrans Bus Eurolines BiH“ Sarajevo, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj Pžp-1352/05 od 15. novembra 2005. godine i rješenja Suda za prekršaje u Bosanskom Brodu broj P-128/05 od 4. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Centrotrans Bus Eurolines BiH“ Sarajevo, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Pžb-07-000 328 od 19. novembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Derventi broj 13 84 Pr 006398 05 Pr od 8. juna 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Centrotrans Bus Eurolines BiH“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa izvršni direktor Mladen Pandurević, podnio je, 28. januara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Pžb-07-000 328 od 19. novembra 2007. godine, rješenja Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 13 84 Pr 006398 05 Pr od 8. juna 2007. godine, rješenja Okružnog suda broj Pžp-1352/05 od 15. novembra 2005. godine i rješenja Suda za prekršaje u Bosanskom Brodu (u daljnjem tekstu: Sud za prekršaje) broj P-128/05 od 4. oktobra 2005. godine.

2. Rješenjem Suda za prekršaje broj P-128/05 od 4. oktobra 2005. godine, apelant i N.Z., odgovorno lice u apelantu, oglašeni su krivim zbog postupanja protivno članu 13. stav 2. Zakona o međunarodnom i međuentetskom drumskom prevozu, čime su počinili prekršaj, detaljno opisan u dispozitivu rješenja, kažnjiv po članu 42. st. 1. i 2. tačka 3. istog zakona, te je apelantu izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM, a odgovornom licu u iznosu od 200,00 KM.

3. Prema stanju spisa, odlučujući po žalbama apelanta i N.Z. podnesenim protiv rješenja Suda za prekršaje broj P-128/05 od 4. oktobra 2005. godine, Okružni sud je donio rješenje broj Pžp-

1352/05 od 15. novembra 2005. godine, kojim je odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. Apelant je, prema stanju spisa, 3. aprila 2006. godine podnio zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka u predmetu P-128/05, koji je odbačen rješenjem Osnovnog suda broj 13 84 Pr 006398 05 Pr od 8. juna 2007. godine.

5. Protiv rješenja Osnovnog suda broj 13 84 Pr 006398 05 Pr od 8. juna 2007. godine apelant je podnio žalbu, koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Pžb-

07-000 328 od 19. novembra 2007. godine. Okružni sud je naveo da, prema članu 73. stav 1. tačka d Zakona o prekršajima, lice koje je rješenjem o prekršaju oglašeno krivim može sudu podnijeti zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka ako iznese nove činjenice ili podnese nove dokaze koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku. U vezi sa tim, Okružni sud je primjetio da je apelant kao novi dokaz u žalbi priložio dopis Ministarstva prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine, koji nije obavezujući za sud, jer su zakonske odredbe iznad pojedinačnih akata upravnih organa i koji apelanta ne oslobađa odgovornosti za učinjene prekršaje. Okružni sud je zaključio da predmetni dokaz nije podoban da se na osnovu njega dozvoli ponavljanje postupka, te je konstatovao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio zahtjev apelanta.

6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II. 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;» 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na prekršajni postupak

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelant se žali na rješenje Okružnog suda broj Pžp-1352/05 od 15. novembra 2005. godine i rješenje Suda za prekršaje broj P-128/05 od 4. oktobra 2005. godine, koja su donesena u prekršajnom postupku vođenom protiv apelanta i odgovornog lica.

10. S obzirom na to da je apelant 3. aprila 2006. godine, podnio zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka, okončanog rješenjem Okružnog suda broj Pžp-1352/05 od 15. novembra 2005. godine, nesumnjivo je da mu je predmetno rješenje uručeno prije tog datuma, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. januara 2008. godine. Iz navedenog proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

U odnosu na postupak po zahtjevu za ponavljanje postupka

11. Apelant se, takođe, žali da je rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Pžb-07-000 328 od 19. novembra 2007. godine i rješenjem Osnovnog suda broj 13 84 Pr 006398 05 Pr od 8. juna 2007. godine, kojima je odbačen njegov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II. 4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

12. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Okružnog suda broj Pžp-1352/05 od 15. novembra 2005. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka.

13. Takođe, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana II/4. Ustava i člana 14. Evropske konvencije moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-331/08 („Centrotrans Bus Eurolines BiH“… | Sudska praksa | Aktio