Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-544/08 (M. Š.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-544/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-1255/07, rješavajući apelaciju Milojke Šekare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milojke Šekare, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000341 od 6. februara 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj GŽ-2250/03 od 28. oktobra 2005. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu broj P-901/02 od 15. septembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milojka Šekara (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Istočnog Sarajeva, koju zastupa Ešef Gracić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 3. maja 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000341 od 6. februara 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj GŽ-2250/03 od 28. oktobra 2005. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-901/02 od 15. septembra 2003. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-901/02 od 15. septembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj GŽ-2250/03 od 28. oktobra 2005. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je do 6. decembra 2000. godine stekla stanarsko pravo na stanu u u Sarajevu, u ulici Skenderija broj 56, sprat II, površine 43 m², što je tužena Općina Centar Sarajevo dužna priznati i trpjeti da presuda zamijeni ugovor o korištenju stana, te joj nadoknaditi troškove postupka.

3. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj GŽ-2250/03 od 28. oktobra 2005. godine izjavila reviziju, koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-

06-000341 od 6. februara 2007. godine. Vrhovni sud je konstatovao da prema odredbi člana 364. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), koji je u konkretnom slučaju primjenjen na osnovu člana 456. st. 1. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je utvrdio da je apelantica a u tužbi kao vrijednost spora označila iznos od 1.100,00 KM, koji nije mijenjan u toku postupka. Iz navedenog, Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 1.100,00 KM, što je ispod propisanog cenzusa, te je shodno tome zaključio da je revizija apelantice nedopuštena, pa je istu odbacio primjenom člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku.

4. Apelantica se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj GŽ-2250/03 od 28. oktobra 2005. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000341 od 6. februara 2007. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj GŽ-2250/03 od 28. oktobra 2005. godine.

8. S obzirom na to da je rješenje Vrhovnog suda, kojim je odbačena revizija apelantice, doneseno 6. februara 2007. godine, iz toga nesumnjivo proizilazi da je presuda Kantonalnog suda broj GŽ-2250/03 od 28. oktobra 2005. godine uručena apelatici prije tog datuma, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. maja 2007. godine. Shodno tome, Ustavni sud je konstatovao da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-544/08 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio