Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-596/08 (J. S.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-596/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-596/08, rješavajući apelaciju Jasmina Smajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Smajića, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-KŽ-07-000107 od 18. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmin Smajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je, 23. februara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-KŽ-07-000107 od 18. decembra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-K-07-000160 od 5. oktobra 2007. godine, optuženi Enver Smajić je oglašen krivim za počinjeno krivično djelo izbjegavanje izdržavanja iz člana 219. stav 1. Krivičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BD), pa mu je primjenom čl. 7, 42, 49, 61, i 62. istog zakona, izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja neće biti izvršena ako optuženi u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo, te kojom je istovremeno obavezan da u roku od šest mjeseci po pravosnažnosti presude izmiri sve dospjele obaveze na ime izdržavanja i da uredno plaća izdržavanje. Osnovni sud je utvrdio da je Enver Smajić, u vremenskom periodu od avgusta 2004. godine, pa sve do donošenja predmetne presude, izbjegavao da daje izdržavanje za svog sina (apelanta), na taj način što je pored redovnog ostvarenja svojih prihoda konstantno mijenjao mjesto prebivališta-boravišta i adrese stanovanja, te da je na taj način onemogućio izvršenje pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Tuzli broj P-2166/00 od 26. decembra 2000. godine i izmjenjene presude istog suda broj P-158/03 od 26. oktobra 2005. godine, kojima je utvrđena njegova obaveza da apelantu plaća određene novčane iznose na ime izdržavanja.

3. Presudom Apelacionog suda broj 097-0-KŽ-07-000107 od 18. decembra 2007. godine, odbačena je žalba apelanta kao nedopuštena, a žalba branioca optuženog Envera Smajića je uvažena, pa je presuda Osnovnog suda broj 096-0-K-07-000160 od 5. oktobra 2007. godine preinačena tako što je optuženi Enver Smajić, na osnovu člana 284. tačka a. Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBD), oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo izbjegavanje izdržavanja iz člana 219. stav 1. KZBD.

4. Apelant se žali da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava iz člana 2, 3. i 4. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

7. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je odlučeno u parničnom postupku okončanom presudama Općinskog suda u Tuzli broj broj P-2166/00 od 26. decembra 2000. godine i broj P-158/03 od 26. oktobra 2005. godine, dok u krivičnom postupku u kojem je donesena osporena presuda, nije odlučivano o tom pravu, ni niti o ostalim pravima na koja se pozvao apelant, već je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv trećeg lica, te su i ostali navodi iz apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-596/08 (J. S.) | Sudska praksa | Aktio