Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1235/08 (J. K.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 5
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-1235/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1235/08, rješavajući apelaciju Jovana Kukobata, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Kukobata podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 000319 07 U od 6. marta 2008. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona broj 04-23-459/02 od 30. avgusta 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj U-69/03 od 22. decembra 2003. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona broj 04-23-459/02 od 9. maja 2002. godine i Rješenja Službe stambeno-komunalnih poslova, obnove, razvitka i izbjeglica Općine Jajce broj 04-23-444/00 od 9. avgusta 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovan Kukobat (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Murisa Makarević, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 000319 07 U od 6. marta 2008. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 04-23-
459/02 od 30. avgusta 2007. godine, Presude Kantonalnog suda broj U-69/03 od 22. decembra 2003. godine, Rješenja Ministarstva broj 04-23-459/02 od 9. maja 2002. godine i Rješenja Službe stambeno-komunalnih poslova, obnove, razvitka i izbjeglica Općine Jajce (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04-23-444/00 od 9. avgusta 2000. godine.
2. Rješenjem Službe broj 04-23-444/00 od 9. avgusta 2000. godine odbijen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Jajcu, ulica Splitska broj 5/15 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). U obrazloženju svog rješenja Služba je navela da je odredbama člana 5. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99 i 27/99) propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana u posjed 4. oktobar 1999. godine. S obzirom da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana podnio 4. aprila 2000. godine, Služba je navela da je, smislu navedenih zakonskih odredbi, zahtjev apelanta za povrat predmetnog stana u posjed neblagovremen.
3. Ministarstvo, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Službe broj 04-23-444/00 od 9. avgusta 2000. godine, donijelo je Rješenje broj 04-23-459/02 od 9. maja 2002. godine kojim je apelantova žalba odbijena.
4. Protiv Rješenja Ministarstva broj 04-23-459/02 od 9. maja 2002. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj U-69/03 od 22. decembra 2003. godine odbio apelantovu tužbu.
5. Rješenjem Ministarstva broj 04-23-459/02 od 30. avgusta 2007. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta radi oglašavanja ništavim Rješenja Ministarstva broj 04-23-459/02 od 9. maja 2002. godine i Rješenja Službe broj 04-23-444/00 od 9. avgusta 2000. godine.
6. Protiv Rješenja Ministarstva broj 04-23-459/02 od 30. avgusta 2007. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj 06 0 U 000319 07 U od 6. marta 2008. godine odbio apelantovu tužbu.
7. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana u posjed 4. oktobar 1999. godine. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana nadležnom organu podnio 4. aprila 2000. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelanta da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović