Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2652/06 (DOO «Talić Tank» Sanski Most)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2652/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 2652/06, rješavajući apelaciju DOO «Talić Tank» Sanski Most, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Talić Tank» Sanski Most, podnesena protiv presude Općinskog suda u Bihaću, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Talić Tank» Sanski Most, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ip-120/05 od 30. septembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO «Talić Tank» Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 13. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ip-120/05 od 30. septembra 2005. godine.
2. Općinski sud je donio presudu zbog propuštanja, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine, kojom je obavezan apelant da tužitelju Energopetrol DD Sarajevo Podružnica Bihać (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati na ime glavnog duga iznos od 11.696,67 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka u iznosu od 462,00 KM u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant tužbu tužitelja sa dokazima i rješenje kojim se poziva da dostavi odgovor na tužbu primio 21. septembra 2004. godine, što proizilazi iz dostavnice koja se nalazi u spisu suda, te da je propustio da u ostavljenom roku dostavi odgovor na tužbu. Navedenu presudu Općinskog suda apelant je primio 29. oktobra 2004. godine (dostavnica koju je Općinski sud dostavio na traženje Ustavnog suda). Apelant navodi da je 29. oktobra 2004. godine dostavio odgovor na tužbu i prtivtužbu u predmetu PS-1003/04.
3. Na temelju pravosnažne presude Općinskog suda, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine, tražilac izvršenja Energopetrol DD Sarajevo Podružnica Bihać (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je Općinskom sudu u Sanskom Mostu prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima na računu apelanta kod Raiffeisen banke d.d. Filijala Sanski Most. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Sanskom Mostu broj, Ip-120/05 od 30. septembra 2005. godine, određeno je predloženo izvršenje.
4. Apelant je protiv navedenog rješenje o izvršenju izjavio prigovor 7. oktobra 2005. godine. Podneskom od 27. februara 2005. godine i 13. juna 2006. godine apelant je od Općinskog suda u Sanskom Mostu tražio da odluči po izjavljenom prigovoru, kao i da utvrdi kome je dostavljeno rješenje o izvršenju.
5. Također, apelant je Općinskom sudu 16. novembra 2005. godine podnio prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti presude Općinskog suda, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine, navodeći da mu osporena presudu nikada nije dostavljena.(Apelant molbom od 2. novembra 2005. godine zatražio od Općinskog suda da mu dostavi dostavnicu kojom je obaviješten o raspravi, zapisnik sa rasprave, presudu i dokaze o dostavljanju presude, kao i klauzulu pravosnažnosti presude PS-1003/04). Podneskom od 12. juna 2006. godine, apelant je tražio od Općinskog suda da odluči o njegovom prijedlogu za ukidanje klauzule pravosnažnosti, te istakao da sud nije udovoljio njegovom zahtjevu od 2. novembra 2005. godine.
6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant navodi da nije primio poziv za raspravu od 25. oktobra 2004. godine, kao ni presudu Općinskog suda, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine. Također, apelant navodi da je osporavana presuda izvršena iako je tražio ukidanje klauzule pravosnažnosti i izjavio prigovor na rješenje o izvršenju, o čemu sud nije odlučio, te da mu Općinski sud nije dostavio tražene informacije o predmetu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Protekao rok za podnošenje apelacije
8. Apelant u apelaciji osporava presudu Općinskog suda, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine za koju tvrdi da je nije primio.
9. Na osnovu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Apelant je presudu Općinskog suda, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine primio 29. oktobra 2004. godine (što je vidljivo iz dostavnice koju je Općinski sud dostavio na traženje Ustavnog suda), a apelacija je podnesena 13. septembra 2006. godine, te proizilazi da je apelacija u ovom dijelu podnesena po proteku roka propisanog za podnošenje apelacije iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno jer je protekao rok od 60 dana od kada je apelant primio osporenu presudu Općinskog suda.
Apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
10. Apelant osporava i rješenje Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ip-120/05 od 30. septembra 2005. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje na novčanim sredstvima na računu apelanta kod Raiffeisen banke d.d. Filijala Sanski Most a na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine.
11. Budući da apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.
12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke, koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine («Službeni glasnik BiH», broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
13. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanta utvrđene su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj PS-1003/04 od 25. oktobra 2004. godine, kojom je utvrđena obaveza apelanta a na osnovu koje je Općinski sud u Sanskom Mostu i donio rješenje o izvršenju, broj Ip-
120/05 od 30. septembra 2005. godine. Dakle, u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obaveze za apelanta budući da je navedenom presudom obavezan apelant na isplatu duga tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Iz navedenog proizilazi da je suština apelacije podnesene protiv navedenih odluka ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine jer predmetni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
14. Dosljedno prednjem i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, takođe su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Apelant se također žali da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelantovi navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Naime, novčani iznos koji apelant treba isplatiti tražiocu izvršenja jeste imovina koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju, također pokazuju kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud dalje podsjeća da član 17. Evropske konvencije, na koji se apelant pozvao, ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović