Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3053/06 (R. D.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Služnost
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3053/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 3053/06, rješavajući apelaciju Rasima Dedića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasima Dedića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Gž-

06-000241 od 11. septembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu, broj P-156/05 od 6. februara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasim Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, podnio je 8. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-000241 od 11. septembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-156/05 od 6. februara 2006. godine.

2. Odlučujući o tužbi Rasima Dautćehajića (u daljnjem tekstu: tužilac) protiv apelanta, Osnovni sud je donio rješenje, broj P-156/05 od 6. februara 2006. godine, kojim je utvrdio da je apelant smetao tužioca u posljednjem i mirnom posjedu prava služnosti puta koji ide preko nekretnina označenih sa k.č. broj 2102/1 iz pl. br. 355 K.O. Novi Grad, na način pobliže opisan u izreci prvostepenog rješenja, pa je naložio apelantu da uspostavi ranije posjedovno stanje na način pobliže opisan u izreci predmetnog rješenja i da se ubuduće kloni ovakvog ili sličnog smetanja pod prijetnjom izricanja novčane kazne, uz obavezu da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu do 1.540,00 KM.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000241 od 11. septembra 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-156/05 od 6. februara 2006. godine.

4. Apelant navodi da je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na privatan život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Pravo na privatan život i dom

6. U pogledu navoda apelanta koji se odnose na povredu prava na dom Ustavni sud naglašava da član 8. Evropske konvencije štiti pravo pojedinca na poštivanje njegovog privatnog života i doma i zabranjuje miješanje vlasti u ovo pravo, osim u slučajevima koji su definirani stavom 2. ovog člana. Prije svega potrebno je utvrditi da li se u konkretnom predmetu pravo, za koje apelant navodi da je povrijeđeno, može podvesti pod zaštitu koju obezbjeđuje član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije. Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojam "dom" obuhvata, kako iznajmljen stan ili kuću, tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A, br. 109, stav 46 f, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, br. 297-C, stav 31). U skladu sa ovim tumačenjem, Ustavni sud je proširio domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi. Ustavni sud, odluku broj U-8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/99). Općenito, dom je mjesto gdje je čovjek nastanjen i za koje ga vežu određene veze koje su dovoljno čvrste da bi ga mogao smatrati domom (vidi, Doma za ljudska prava, predmet broj CH/97/46, Kevešević protiv Federacije BiH).

7. Međutim, kako se u konkretnom slučaju predmetni postupak utvrđivanja smetanja posljednjeg i mirnog posjeda prava služnosti puta, ne tiče prava apelanata na privatan život i dom, nego prava tužioca na neometan posjed služnosti puta, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Pravo na imovinu

8. Apelant se žali da je osporenim odlukama sudova, povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pojam «imovina» podrazumijeva širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 33/01). U tom smislu, a prema praksi Ustavnog suda, stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasničke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 24/99). S druge strane član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Marckx protiv Belgije, tom 31, stav 50). Dakle, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu ili druge posjede pa je prvo pitanje na koje treba odgovoriti u konkretnom slučaju da li je apelant nositelj imovinskih prava ili posjeda zaštićenih tim članom.

10. S tim u vezi Ustavni sud konstatira da je predmet postupka u konkretnom slučaju posjed služnosti puta. Pravo služnosti puta je «imovina» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (Odluka Ustavnog suda broj AP 1292/05 od 27. juna 2006. godine, stav 20.) Međutim u konkretnom slučaju redovni sudovi nisu utvrdili da apelant ima konstituisano ovo imovinsko pravo, nego je naprotiv utvrđeno da je apelant omeo u mirnom posjedu prava služnosti puta tužitelja, što znači da je u predmetnom postupku tužitelj, a ne apelant titular prava na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nego o imovinskim pravima tužitelja, te su apelantovi navodi i u ovom dijelu također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3053/06 (R. D.) | Sudska praksa | Aktio