Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1719/08 (D. K.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1719/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić potpredsjednica Miodrag Simović potpredsjednik, Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, sudije na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1719/08, rješavajući zahtjev Dragana Kuzmanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Dragana Kuzmanovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Kuzmanović (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po Nenadu Kovačeviću, advokatu iz Teslića, podnio je 12. juna 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 118-0-

Kžž-07-000 025, od 17. aprila 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio da se odloži izvršenje kazne zatvora apelantu do donošenja odluke o apelaciji.

2. Konačnom presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 118-0-Kžž-07-

000 025, od 17. aprila 2008. godine, kojom je potvrđena presuda Okružnog suda u Doboju, broj 013-

0-Kžk-07-000 111, od 26. oktobra 2007. godine, apelant, kao optuženi, oglašen je krivim za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, te je, primjenom članova 38. stav 1, 39. tačka 2. i 40. stav 1. tačka 4. Krivičnog zakona Republike Srpske osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri mjeseca). Naime, apelantu je stavljeno na teret da je, upravljajući motornim vozilom, prekršio propise o bezbjednosti saobraćaja, te iz nehata izazvao saobraćajnu nesreću uslijed koje je nastupila smrt Zorana Nedića.

3. Apelant smatra da je pobijanom presudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) iz razloga nezakonito utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog dokaznog postupka.

4. Apelant zahtijeva da Ustavni sud donese privremenu mjere kojom bi Ustavni sud naredio da se odloži izvršenje kazne zatvora apelantu do donošenja odluke o apelaciji.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Također, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, osim svojeg paušalnog zahtjeva, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Ustavni sud je, na osnovu dosada utvrđene prakse, često ukazivao na to da činjenica podnošena apelacije ili ozbiljnost navoda u apelaciji o povredi ljudskih prava nije dovoljno da bi se zahtjev za privremenu mjeru smatrao opravdanim (AP 600/04, od 14. oktobra 2004. godine, tačka 9; AP 1/05, od 18. januara 2005. godine, tač. 2. i 8.). Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1719/08 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio