Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1660/08 (R. C.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1660/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić potpredsjednica Miodrag Simović potpredsjednik, Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, sudije na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1660/08, rješavajući zahtjev Rudolfa Cipetića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Rudolfa Cipetića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Rudolf Cipetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Zajedniči odvjetnički ured Sesar – Ćurić - Miletić iz Mostara, podnio je, 6. juna 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Kž-08-000 005 od 27. marta 2008. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 064-0-K-
07-000 101 od 7. januara 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj 008-0-
Kž-08-000 005 od 27. marta 2008. godine, apelant je oglašen krivim jer je počinio krivično djelo teško kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. u vezi sa članom 332. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci. Navedenom presudom, na osnovu odredbe člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, oštećena obitelj Mandić je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu, a apelant je obavezan da na ime troškova kaznenog postupka i paušala za rad suda plati iznos od 750,00 KM.
3. Apelant navodi da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da je sud cijenio samo dokaze koji idu njemu na teret, na koji način je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Smatra da je osnovna dilema u predmetnoj krivično pravnoj stvari da li je oštećeni podlegao posljedicom povreda zadobivenih u prometnoj nesreći ili je podlegao usljed propusta u liječenju. Navodi da u predmetnom postupku postoje dva sukobljena nalaza i mišljena vještaka medicinske struke Dr Zlatka Matića i Dr medicinskih znanosti Miljenka Lugonje, koji su potpuno oprečni. Ističe da je apelantov branitelj predlagao sučeljavanje vještaka radi otklanjanja različitosti, ali da su sudovi donijeli zaključak da su ti nalazi u konačnici identični i da nema potrebe za takvom radnjom u postupku, jer to vodi samo njegovom odugovlačenju. Stoga, po mišljenju apelanta sudovi su suprostavili načelo ekonomičnosti načelu materijalne istine što je potpuno pogrešno i isključivo na štetu apelanta. Po mišljenju apelanta u konkretnom slučaju nije riješena osnovna dilema o uzroku smrti oštećenog, jer da se prihvatio nalaz i mišlljenje Dr Miljenka Lugonje radilo bi se o sasvim drugom djelu za koje je zaprijećena blaža kazna, a u pravilu se izriče uvjetna osuda. Apelant zahtjev za privremenu mjeru opravdava činjenicom da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji Zakon o pomilovanju, te da bi se prema apelantu učinila velika nepravda koju bi bilo teško popraviti ukoliko bi apelacija bila usvojena, a apelant izdržao kaznu zatvora. Apelant također smatra da ne postoji niti jedan institut pozitivnog zakonodavstva koji bi mogao odgoditi izvršenje kazne zatvora do odluke o apelaciji što opravdana donošenje privremene mjere.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti jedno od temeljnih ljudskih prava čiju zaštitu pruža član II/3.d) Ustav Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud ukazuje da ovo pravo nije apsolutno jer može doći do njegovog ograničenja pod određenim uslovima koji su propisani zakonom i koji moraju biti u skladu sa standardima iz člana 5. Evropske konvencije. Osobu koja je pravosnažno osuđena za krivično djelo nadležni organi imaju pravo da, u skladu sa zakonom, upute na izdržavanje kazne zatvora odnosno liše je slobode. Ustavni sud će, prilikom meritornog ispitivanja apelacije takve osobe, preispitati opravdanost ovog lišenja slobode i ukoliko se u utvrdi da je do lišenja slobode došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konveciji utvrdiće se povreda prava i naložiti otklanjanje posljedica povrede na način i u mjeri u kojoj je to moguće.
8. Međutim, u postupku o zahtjevu za donošenje privremene mjere Ustavni sud je ograničen na utvrđivanje da li je donošenje privremene mjere nužno radi otklanjanja štetnih posljedica koje bi mogle nastupiti, pri čemu je conditio sine qua non za ovo odlučivanje da apelant iznese uvjerljive razloge i dokaze koji ukazuju na nužnost donošenja privremene mjere. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda koji se u suštini tiču ustavnosti osporene konačne meritorne sudske odluke, apelant ne nudi nikakve dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Apelantova tvrdnja da bi izvršenjem kazne zatvora za apelanta nastupila nepravda koju bi bilo teško popraviti za Ustavni sud je, kao razlog za donošenje privremene mjere, neprihvtljiva iz više razloga. Prvo, Ustavni sud će usvojiti zahtjev za donošenje privremene mjere u slučaju kada ocijeni da bi izvršenjem odluke koja je predmet osporavanja pred Ustavnim sudom, između ostalog, mogle nastupiti štetne posljedice za apelanta a ne učinjena nepravda prema njemu, na što se poziva apelant. Pored toga, Ustavi sud podsjeća da relevantni krivični i civilni pozitivno-pravni propisi pružaju zaštitu i zadovoljenje licima za koja se naknadno pravosnažnom odlukom utvrdi da su neosnovano osuđena na kaznu zatvora, i ta sredstva i apelantu u konkretnom slučaju stoje na raspolaganju. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kojem slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić