Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1806/06 (D. S.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1806/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1806/06, rješavajući apelaciju Džemila Spahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Džemila Spahića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-
06-000-781 od 11. aprila 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici, broj P-766/04 od 2. februara 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemil Spahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Murisa Makarević, advokatica iz Sarajeva, podnio je 19. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-06-000-781 od 11. aprila 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-766/04 od 2. februara 2006. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj P-766/04 od 2. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-000-781 od 11. aprila 2006. godine, koje je apelant primio 22. aprila 2006. godine, je utvrđeno da se tužba, koju je radi poništenja akta tuženika Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tuženik) i uspostave radno pravnog statusa pokrenuo apelant, smatra povučenom.
3. Sud je utvrdio da na zakazano pripremno ročište od 2. februara 2006. godine apelant kao tužilac nije pristupio, iako je o glavnoj raspravi uredno obaviješten, što proizilazi iz dostavnice uložene u spis. Sud se u obrazloženju osporenog rješenja pozvao na odredbu člana 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Služene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03) kojom je propisano da će se smatrati da je tužba povučena ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj, a bio je uredno obaviješten, osim ako tuženik ne zahtjeva da se ročište održi.
4. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je njegov punomoćnik blagovremeno obavijestio sud da ne može pristupiti na ročište, jer je isti dan imao zakazanu raspravu, što sud nije uvažio, nego je donio prvostepeno rješenje koje je, po žalbi apelanta, potvrdio Kantonalni sud. Apelant smatra da su osporena rješenja nezakonita, jer je punomoćnik apelanta opravdao svoj izostanak sa pripremnog ročišta.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj
AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev » (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. j ula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavomzaštićenih prava.
7. Ustavni sud konstatuje da je rješenjem Općinskog suda, broj P-766/04 od 2. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-000-781 od 11. aprila 2006. godine, utvrđeno da se tužba smatra povučenom s obzirom da apelant, koji je u predmetnom postupku imao procesnu poziciju tužioca, odnosno njegova punomoćnica, nije došao na pripremno ročište iako je bila uredno obaviještena, a tuženi nije zahtjevao da se ročište održi u smislu člana 84. Zakona o parničnom postupku. Redovni sudovi su u obrazloženju svojih odluka dali jasne i nedvosmislene razloge za takvu odluku.
8. Institut presumpcije povlačenja tužbe, kada je tužitelj uredno pozvan, a ne dođe na pripremno ročište, je regulisan članom 84. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Uslov da bi se ovaj institut primjenio je da se tuženi nije upustio u raspravljenje o predmetu tužbe. Ova procesna situacija u potpunosti je identična sa konkretnom apelacijom i rezultirala je sa osporenim rješenjem. Nedolazak na pripremno ročište u situaciji kada je tužilac uredno pozvan, jasno pokazuje nezainteresovanost stranke da ostvari sudsku zaštitu povrijeđenih subjektivnih prava, pa time i nepostojanje «opravdanog zahtjeva» za zaštitu navodno povrijeđenog ustavnog prava na pravičan postupak na koji se apelant poziva.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelent postavlja kao sporno pitanje da li su relevantni zakonski propisi pravilno primjenjeni u konkretnom slučaju. U vezi sa tim navodima, Ustavni sud ukazuje da je u brojnim odlukama zaključio da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava (vidi npr. Ustavni sud, odluka broj AP-150/04 od 17. februara 2005. godine). Ustavni sud se ne može upuštati u ocjenu odluka suda koje ne krše ustavna prava apelanta obzirom da su redovni sudovi autonomni sudski organi koji vode parnični postupak u skladu sa procesnim pravilima i ocjenom dokaza i činjenica konkretnog predmeta. Za osporena rješenja, kojima je odlučio da tužbu smatra povučenom, sud je dao jasne i potpune razloge, koji su zasnovani na primjeni člana 84. Zakona o parničnom postupku. S obzirom da su redovni sudovi obrazložili relevantne odredbe koje su primjenili u konkretnom slučaju i dali jasne razloge za svoje odluke, Ustavni sud smatra da ne postoji ništa što bi ukazalo da su redovni sudovi proizvoljno primjenili relevantne propise, te da nema nista što u konkretnom slučaju ukazuje da apelanat ima «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na pravičan postupak zaštičen članom 6. Evropske konvencije.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštičenih pravai/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštičenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić