Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2417/06 (S. P.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2417/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2417/06, rješavajući apelaciju Sabahete Podbičanin , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabahete Podbičanin podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-

336/04 19. maja 2006. godine, i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj P-748/00 od 26. decembra 2003. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sabaheta Podbičanin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Ismet Mehić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 15. augusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž: 336/04 od 19. maja 2006. godine, i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-748/00 od 26. decembra 2003. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 31. augusta 2006. godine.

2. Apelantica je tužbom pokrenula spor protiv J.Š. (u daljnjem tekstu: tuženi-protutužitelj) radi duga. Općinski sud je donio Rješenje, P-748/00 od 26. decembra 2003. godine, kojim se tužba apelantice i protutužba tuženog smatraju povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da na zakazano ročište, za dan 26. decembar 2003. godine, nisu pristupili uredno pozvani punomoćnik apelantice i punomoćnik tuženog-protutužitelja, pa je sud u skladu sa odredbom člana 97. stav 3 Zakona o parničnom postupku donio rješenje kojim se tužba i protutužba smatraju povučenom.

3. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu. Kantonalni sud je donio Rješenje, Gž-

336/04 od 19. maja 2006. godine, kojim je žalba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju Rješenja Kantonalni sud je naveo da žalba nije osnovana jer je sud pravilno utvrdio da postoje zakonski uslovi da se tužba apelantice smatra povučenom. Iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu utvrđeno je da su stranke bile uredno obavještene o vremenu održavanja ročišta, na isto nisu pristupile, bez opravdanog razloga, zbog čega je sud bio obavezan da donese rješenje kojim se tužba smatra povučenom, u skladu sa članom 97. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Apelantica se žali da je navedenom presudom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hecegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelantica navodi da sudovi, odnosno sudije različito odlučuju od slučaja do slučaja i često tolorišu manja kašnjenja kolegama, pogotovo u situaciji kada su se vršile organizacione promjene u sudu. Osim toga, prema navodu apelantice, sud je postupio suprotno Zakonu o parničnom postupku, koji je stupio na snagu u novembru 2003. godine, kojim je predviđeno da svi nezavršeni postupci moraju početi ispočetka.

5. U dopuni apelacije apelantica se žalila da rješenje koje je donijeto ne sadrži sve elemente koje isto treba da sadrži, jer nije ovjereno pečatom Kantonalnog suda, te da o žalbi nisu rješavale sudije Kantonalnog suda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud, prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeniuslovi za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstuneophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s timda navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazujuda je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europskisud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine , aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Ustavni sud konstatuje da je apelantica pokrenula parnični postupak protiv tuženog radi duga, ali je zbog nedolaska njenog punomoćnika, kao i punomoćnika suprotne strane koji su uredno pozvani, Općinski sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Rješenje Općinskog suda potvrđeno je odlukom Kantonalnog suda, kojom je žalba apelantice protiv prvostepenog rješenja odbijena.

9. Nezadovoljstvo apelanatice osporenim odlukama, u konkretnom slučaju, ne pokreće samo posebi pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Iz navoda apelacije proizilazi da apelantica povredu svojih ustavnih prava vidi u tome što su redovni sudovi striktno primjenili odredbe Zakona o parničnom postupku, koji je stupio na snagu u novembru 2003. godine, i što nisu imali više tolerancije za kašnjenje punomoćnika apelantice u “opravdanim” okolnostima, jer je njegovo kašnjenje na ročište, navodno, bilo kratkotrajno i iz opravdanih razloga. Iznavedenog proizilazi se apelantica žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu odredaba procesnog zakona. Imajući to u vidu, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, prema kojoj nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje pravo na, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od

30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja

2005. godine, aplikacija broj 19354/02, Ustavni sud, odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 24/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-

20/05 od 18. maja 2005. godine).

10. U kontekstu navedenog, Ustavani sud primjećuje, da punomoćnik apelantice nije pristupio zakazanom ročištu u naznačeno vrijeme. Apelantica tvrdi da je njen punomoćnik “malo zakasnio”, aiz obrazloženja osporenih odluka proizilazi da nije uopšte pristupio taj dan i da nije opravdao svoj izostanak. Međutim, kako je u svom obrazloženju naveo Kantonalni sud, sve i da je tačan navod apelantice da je njen punomoćnik malo zakasnio, kašnjenje nema karakter “opravdanih razloga”, jer su stranke dužne na ročište pristupiti tačno u dan, sat i mjesto. Sud se pozvao na član 97. stav 3. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ukoliko tužilac ne pristupi ročištu, a bio je pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi ne upusti u raspravljanje. Budući da suredovni sudovi dovoljno jasno i iscrpno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe procesnog prava, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo da su pravni propisi proizvoljno ilinepravično primijenjeni na štetu apelantice, niti je pronašao elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost prilikom vođenja ovog postupka. Takođe, nadvodi apelantice da presuda ima formalne nedostatke nisu takvi da mogu dovesti u sumnju pravilnost suđenja i odluke. Zbog svega navedenog,

Ustavni sud konstatira da su sudovi obrazložili zašto su donijeli osporena rješenja, te da se obrazloženje ne doima očegledno proizvoljnim i odgovara standardima člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2417/06 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio