Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1651/08 (A. H.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1651/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1651/08, rješavajući apelaciju Amre Hrnjić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amre Hrnjić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-000 145 od 28. maja 2008. godine, i Rješenja Općinskog suda u Visokom, broj 041-0-I-07-001 398 od 5. novembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Amra Hrnjić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Nedim Begović, advokat iz Visokog, podnijela je, 5. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-08-000 145 od 28. maja 2008. godine, i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 041-0-I-07-001 398 od 5. novembra 2007. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio Zeničko Dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: ZE-DO kanton) i Ministarstvu finansija da putem IK Banke d.d. Zenica i to sa računa broj 1340100000017386, gdje se vode sredstva Mješovite srednje škole «Hazim Šabanović» (u daljnjem tekstu: izvršeni), odmah izvrši isplatu u korist apelantice, kako je određeno u rješenju o izvršenju od 25. septembra 2007. godine.
2. Pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Zenici, broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, ZE-DO kanton i izvršenik, obavezani su da apelantici solidarno na ime naknade za prekovremeni rad, naknade za programe, naknade za topli obrok i regres, isplate ukupan iznos od 2.591,55 KM sa zakonskim zateznim kamatama na sve dospjele pojedinačne obroke, kako je navedeno u dispozitivu presude.
3. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu, broj 004-0-Gž-07-001 076 od 27. juna 2007. godine, kojom je prvostepenu presudu preinačio na način što je izvršenika obavezao da apelantici isplati nakadu za prekovremeni rad, naknadu za programe, topli obrok i regres, dok je u odnosu na ZE-DO kanton zahtjev odbijen.
4. Apelantica je, 21. septembra 2007. godine, Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, radi isplate duga u iznosu od 5.100,00 KM, kojeg čine glavnica i kamate. Postupajući po prijedlogu, isti sud je donio Rješenje o izvršenju, broj 041-0-I-07-001 396 od 25. septembra 2007. godine, kojim je prijedlog usvojio.
5. Izvšenik je, 10. oktobra 2007. godine, na navedeno rješenje podnio prigovor, ističući da transakcijski račun označen u prijedlogu za izvršenje nije račun izvršenika, jer on i nema transakcijski račun preko kojeg posluje, već da označeni račun pripada ZE-DO kantonu u odnosu na kojeg je tužbeni zahtjev apelantice odbijen.
6. Rješenjem Općinskog suda, broj 041-0-I-07-001 398 od 5. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-08-000 145 od 28. maja 2008. godine, usvojen je prigovor izvršenika na rješenje od 26. oktobra 2007. godine i izvršenje obustavljeno u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu u banci broj 134 010 000000 17 386 kod IK Banke d.d. Zenica i ukinute sve provedene radnje. Obrazlažući navedeno rješenje, taj sud je istakao da je prigovor osnovan jer je kao izvršenik označena Mješovita srednja škola «Hazim Šabanović», a transakcijski račun pripada ZE-DO kantonu, koji nije označen kao izvršenik. Pored toga navedeno je dase , prema članu 47. stav 1. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/03; u daljnjem tekstu: ZIP) prigovor protiv izvršenja može podnijeti iz razloga koji spriječavaju izvršenje, a naročito ako tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika. U konkretnom slučaju, taj sud smatra da apelantica u svojstvu tražioca izvršenja nema osnov tražiti izvršenje na sredstvima ZE-DO kantona koji kao izvršenik nije ni označen u prijedlogu za izvršenje. Izvršenik je nadalje javna ustanova - pravna osoba, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na činjenicu što je budžetski korisnik. Slijedom navedenog, kako ističe sud, izvršenik kao budžetski korisnik ZE-DO kantona i javna ustanova, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, i za slučaj osnovanog povećanja finansijskih izdataka dužna je tražiti od Ministarstva finansija ZE-DO kantona da se sredstva planiraju u budžetu ili kroz rebalans budžeta za potrebe poslovanja, kao što to radi i za plaće kao finansijski izdatak.
7. Potvrđujući prvostepeno rješenje, Kantonalni sud je istakao da žalba nije osnovana jer je apelantica prijedlog za izvršenje podnijela protiv izvršenika na način da se dozvoli izvršenje na njegovim novčanim sredstvima, kao budžetskog korisnika, koja se vode na transakcijskom računu ZE-DO Kantona kod IK Banke d.d. Zenica na transakcijski račun punomoćnika apelantice. Taj sud je istakao da je odredbom člana 1. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a, u članu 138. propisano ograničenje izvršenja na teret sredstava budžeta kantona, u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta, u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta, s tim da više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, a zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke. Odredbom stava 6. istog člana je propisano da su svi nivoi vlasti u FBiH koji imaju izvršne sudske presude dužni u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret iz tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta. Kantonalni sud je mišljenja da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u konkretnom izvršnom predmetu utvrdio da apelantica nije aktivno legitimisana da traži provođenje predmetnog izvršenja pljenidbom novčanih sredstava izvršenika na transakcijskom računu ZE-DO Kantona.
8. Apelantica smatra da joj je rješenjima redovnih sudova donesenim u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da su prvostepeno i drugostepeno rješenje, kojima je izvršenje pravosnažne sudske odluke obustavljeno, nezakonito i u suprotnosti sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, kao i ZIP-om, da obrazloženje pobijanih rješenja nije u skladu sa navedenim zakonom.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
11. Apelantica smatra da nije imala pravično suđenje zbog toga što su sudovi pogrešno primijenili procesno pravo odnosno što su pogrešno protumačili i zaključili da izvršenik mora imati poseban transakcijski račun a ne račun koji je naveden u prijedlogu a koji pripada ZE-DO kantonu. Međutim, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje pravo na, pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, postupajući po prijedlogu apelantice za izvršenje pravosnažne presude, protiv izvršenika, donio Rješenje o izvršenju broj 041-0-
I-07-001 398 od 25. septembra 2007. godine. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor, kojeg je Općinski sud usvojio i obustavio izvršenje u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu u banci broj 134 010 00000 17 386 kod IK Banke d.d. Zenica i ukinuo provedene izvršne radnje, jer navedeni račun pripda ZE-DO kantonu koji kao izvršenik u prijedlogu nije ni označen. Isti stav podržao je i Kantonalni sud prilikom odlučivanja o žalbi apelantice izjavljenoj na rješenje o obustavi postupka, ističući da je članom 8. stav 3. ZIP-a propisano da ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemi će sud odlučiti rješenjem. Takođe su navedene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a, koji između ostalog propisuju ograničenja izvrešenja na teret sredstava budžeta kantona, u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta. U vezi sa naprijed navedenim, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu arbitrarno primijenili procesno pravo, da su u dvostepenom sudskom postupku ispitali navode apelantice i dali obrazloženja utemeljena na zakonskim propisima, prema kojima predmetno izvršenje nije odloženo ili pak odbijeno već obustavljeno i to samo djelomično, u dijelu koji se odnosi na predmetni transakcijski račun ZE-DO kantona, koji prema izvršnoj ispravi nema svojstvo izvršenika. To konkretno znači da apelantica ima mogućnost podnijeti novi prijedlog za izvršenje u kojem će, u smislu obrazloženja pobijanih rješenja tačno označiti predmet i sredstvo izvršenja pravne osobe iz izvršne isprave.
13. Ustavni sud smatra da u pobijanim rješenjima nema elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da, u vezi sa navodima apelantice o kršenju prava na pravično suđenje, nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati (vidi Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP-157/06od 19. aprila 2007. godine). Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
14. U pogledu navoda apelantice da je postupanjem sudova povrijeđeno i njeno pravo na imovinu, Ustavni sud nalazi da se ovi navodi, u suštini, ponovno svode na nezadovoljstvo radom sudova u pogledu toga da su isti pogrešno primijenili procesno pravo, jer osim navoda da je donesenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na imovinu, apelantica posebno ove navode ne obrazlaže. U suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju se, dakle, na navodima o pogrešnoj primjeni procesnog prava. Međutim, Ustavni sud je razmatrajući ove navode u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije već zaključio da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, niti je očigledno da je osporenim rješenjima imovina apelantice oduzeta ili da joj je na bilo koji način ograničeno pravo na uživanje te imovine, te su i ovi apelanticini navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema temelja za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić