Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-87/08 (Đ. Z.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-87/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 87/08, rješavajući apelaciju Đorđa Zečevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Zečevića podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Kž-07-
000 060 od 30. oktobra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju, broj K-32/03. (N) od 7. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđo Zečević (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 3. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-
Kž-07-000 060 od 30. oktobra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-32/03. (N) od 7. maja 2007. godine.
2. U krivičnom predmetu po optužnici apelanta kao oštećenog, presudom Osnovnog suda, broj K-32/03. (N) od 7. maja 2007. godine, Momčilo Vučetić je oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja i ovlaštenja iz člana 337. stav 4. Krivičnog zakonika Republike Srpske, te je odbijena optužba da je isti počinio krivično djelo neizvršenja sudske odluke iz člana 359. stav 3. u vezi sa stavom 1. i 2. istog člana Krivičnog zakonika Republike Srpske. Apelant, kao oštećeni i tužilac, je obavezan da nadoknadi nužne izdatke krivičnog postupka okrivljenog i njegovog branioca u predmetnom krivičnom postupku.
3. Presudom Okružnog suda, broj 015-0-Kž-07-000 060 od 30. oktobra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda.
4. Apelant navodi da je podnio prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presude Okružnog suda od 30. oktobra 2007. godine.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zatražio da mu se, zbog nerješavanja u razumnom roku, dosudi kompenzacija u iznosu od 30.000,00 KM.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U pogledu navoda apelanta da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se navedenim odredbama priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje uživa li apelant zaštitu prava na pravično suđenje u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na predmet osporenog postupka i sadržaj apelacije.
8. Osnovni sud je pobijanom presudom, broj K-32/03. (N) od 7. maja 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 015-0-Kž-07-000 060 od 30. oktobra 2007. godine, odlučivao o osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, a ne apelanta, tako što je oslobodio optužbe, Momčila Vučetića, a apelant je obavezan da nadoknadi nužne izdatke krivičnog postupka njemu i njegovom branitelju.
9. Član 6. Evropske konvencije, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» nekog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, nego samo o pravu da se krivično gone treća lica, radi njihovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine).
10. Iz ovoga proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelant ne žali na sudsku odluku o njegovoj krivici, već je apelant nezadovoljan odlukom suda kojom se pravosnažno okončao krivični postupak protiv druge osobe. Stoga, slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić