Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-455/08 (B. B.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-455/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 455/08, rješavajući apelaciju Bore Bajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bore Bajića podnesena zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj I-2854/03 od 9. maja 2003. godine, jer je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio.

OBRAZLOŽENJE

1. Boro Bajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banje Luke, podnio je 11. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj I-2854/03 od 9. maja 2003. godine.

2. Osnovni sud je presudom, broj P-216/99 od 1. marta 2000. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-1909/00 od 18. oktobra 2002. godine, obavezao Ministarstvo odbrane Republike Srpske – Vojsku Republike Srpske, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo Vojske Republike Srpske da apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog fizičkog bola, straha i umanjenja opće životne sposobnosti usljed ranjavanja isplati ukupan iznos od 31.000,00 KM, sa zakonskom kamatom do konačne isplate i troškovima postupka.

3. Osnovni sud je rješenjem, broj I-2854/03 od 9. maja 2003. godine, dozvolio izvršenje pravosnažne presude, ali prema apelantovim navodima izvršenje nije provedeno.

4. Republika Srpska, Vojska Republike Srpske, zastupana po Vojnom pravobranilaštvu VRS, Odjeljenje Banja Luka, je 27. maja 2003. godine, podnijelo prijedlog za odlaganje predmetnog izvršenja Osnovnom sudu, s obzirom da je izjavio reviziju protiv odluke na osnovu koje je određeno izvršenje.

5. Apelant je 3. februara 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu pod brojem AP-228/06 zbog neizvršenja istog rješenja o izvršenju, pa je Ustavni sud donio odluku AP-557/05 od 12. aprila 2006. godine, kojom je obuhvaćena i apelacija AP-228/06, a u kojoj je zaključio da postoji povreda prava na pristup sudu i prava na «nezavisan sud» kao elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Apelant u predmetnoj apelaciji smatra da mu je neizvršenjem rješenja Osnovnog suda, broj I-

2854 od 9. maja 2003. godine prekršeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, i traži da se isto izvrši. Apelant takođe zahtijeva naknadu troškova postupka po apelaciji u iznosu od 1.000,00 KM.

7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...]

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;».

8. Ustavni sud zapaža da apelant podnosi apelaciju zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda, broj I-2854/03 od 9. maja 2003. godine, te da se njegova apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda, broj AP-

557/05 od 12. aprila 2006. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

9. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Osim toga, u vezi sa traženjem apelanta da mu Ustavni sud isplati troškove postupka po apelaciji u iznosu od 1.000,00 KM, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-455/08 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio