Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-637/08 (DOO „MEŠIĆI-TRADE“ Kozarac)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-637/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-637/08, rješavajući apelaciju DOO „MEŠIĆI-TRADE“ Kozarac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO „MEŠIĆI-TRADE “ Kozarac, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1063/04 od 22. novembra 2007. godine, rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi Poreske uprave Republike Srpske broj 01/0104/450-1020/03 od 20. avgusta 2004. godine i rješenja Sektora istraga i kontrole velikih poreskih obveznika Poreske uprave Republike Srpske broj 01/0303/490-3-310-104/03 od 28. maja 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO „MEŠIĆI-TRADE“ Kozarac (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po Sladi Ivelić, advokatu iz Banje Luke, podnio je, 23. februara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu) broj U-1063/04 od 22. novembra 2007. godine, rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi Poreske uprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Odbor) broj 01/0104/450-

1020/03 od 20. avgusta 2004. godine i rješenja Sektora istraga i kontrole velikih poreskih obveznika Poreske uprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Sektor) broj 01/0303/490-3-310-104/03 od 28. maja 2004. godine.

2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je rješenjem Sektora broj 01/0303/490-3-310-104/03 od 28. maja 2004. godine, apelantu naloženo da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koje se odnose na obračun, prijavu i plaćanje obaveza, izvrši uplatu poreza na odgovarajući račun javnih prihoda, po vrstama i iznosima glavnog duga i kamata, te u roku pobliže utvrđenim u dispozitivu tog rješenja, uz upozorenje da će biti pokrenut postupak prinudne naplate uz daljnji obračun kamata, ako naložene obaveze ne budu isplaćene u roku.

3. Apelant je 23. juna 2004. godine podnio žalbu protiv rješenja Sektora broj 01/0303/490-3-310-104/03 od 28. maja 2004. godine, koja je rješenjem Odbora broj 01/0104/450-

1020/03 od 20. avgusta 2004. godine, odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeno rješenje uručeno apelantu 8 juna 2004. godine, a da je apelant protiv tog rješenja podnio žalbu 23. juna 2004. godine, odnosno po proteku roka od 8 dana za podnošenje žalbe, propisanog članom 95. Zakona o poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 51/01), na koji rok je apelant bio upozoren poukom o pravnom lijeku prvostepenog rješenja.

4. Apelant je protiv rješenja Odbora broj 01/0104/450-1020/03 od 20. avgusta 2004. godine podnio tužbu, koja je presudom Vrhovnog suda broj U-1063/04 od 22. novembra 2007. godine odbijena kao neosnovana.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz razloga što mu je onemogućeno da učestvuje u postupku u kojem su iste donesene, te iz razloga što su tim odlukama pogrešno primjenjene odredbe procesnog zakona i pogrešno utvrđeno da je neblagovremeno podnio žalbu protiv prvostepnog rješenja.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenih članova u konkretnom slučaju.

8. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

9. Konkretan slučaj se tiče pitanja da li je apelant imao obavezu uplatiti javne prihode po osnovu poreskih propisa. Ustavni sud, shodno svojoj ustaljenoj praksi (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-1103/04 od 17. februara 2005. godine i AP-1445/05 od 13. oktobra 2005. godine), kao i ustaljenoj praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), zaključuje da se apelant, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe toga prava. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama», već o obavezama iz javnog prava, te kako Ustavni sud nije našao da postoje očigledne zloupotrebe tog prava, slijedi da su navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-637/08 (DOO „MEŠIĆI-TRADE“ Kozarac) | Sudska praksa | Aktio