Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-952/08 (M. K.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-952/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 952/08, rješavajući apelaciju Milene Kušić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Kušić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-

000 891 od 15. januara 2008. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-Gž-06 000 032 od 9. maja 2006. godinei Presude Osnovnog suda u Sokocu, broj Rs-394/04 od 7. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Kušić (u daljnjem tekstu: apelantica) sa Pala, podnijela je 28. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 891 od 15. januara 2008. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-Gž-06 000 032 od 9. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-394/04 od 7. oktobra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-394/04 od 7. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 014-0-Gž-06 000 032 od 9. maja 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da joj pripada pravo na dodjelu odgovarajućeg jednosobnog stana u skladu sa pravilnikom o stambenim odnosima JPŠ «Srpske šume», ŠG «Jahorina» Pale (u daljnjem tekstu: tuženi), a prema konačnoj rang listi od 28. juna 1993. godine.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 891 od 15. januara 2008. godine, odbačena je revizija apelantice obzirom da označena vrijednost spora u konkretnom predmetu nije prelazila propisani kriterijum Zakona o parničnom postupku u iznosu od 10.000,00 KM. Kako Sud, nije našao da bi odlučivanje o reviziji u konkretnom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelantice je odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247. stav 2. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 891 od 15. januara 2008. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantkinje izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 014-0-Gž-06 000 032 od 9. maja 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 014-0-Gž-

06 000 032 od 9. maja 2006. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantkinji dostavljena presuda Okružnog suda, broj 014-0-Gž-06 000 032 od 9. maja 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 891 od 15. januara 2008. godine, odbacio reviziju apelantkinje kao nedozvoljenu protiv predmetne presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantkinja presudu Okružnog suda, broj 014-0-Gž-06 000 032 od 9. maja 2006. godine, primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. marta 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila pobijanu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-952/08 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio