Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1333/08 (R. I. i S. I.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1333/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i He Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, rcegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1333/08, rješavajući apelaciju Ratka i Stane Inđić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ratka i Stane Inđić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-08-000 124 od 12. marta 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-GŽ-07-001608 od 4. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru, broj P: 253/04 od 25. juna 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ratko Inđić i Stana Inđić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prijedora, koje zastupa Živko Dragosavljević, advokat iz Prijedora, podnijeli su 5. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rešenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 124 od 12. marta 2008. godine, pesude Okružnog suda u Banjoj Luci (u dajljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-GŽ-07-001608 od 4. decembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru (u dajljnjem tekstu Osnovni sud), broj P: 253/04 od 25. juna 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P: 253/04 od 25. juna 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 011-0-GŽ-07-001608 od 4.decembra 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata podnesen protiv Radomira Inđića (dajljnjem tekstu tuženi), kojim je traženo da se tuženi obaveže da zbog klevetama nanesenih duševnih bolova (kroz povredu časti i ugleda), apelantima isplati iznos od po 7.000,00 KM, svakom uz pripadajuću zakonsku kamatu, počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 124 od 12. marta, odbacio reviziju apelanata kao nedozvoljenu, obrazlažuči je odredbom člana 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik» Republike Srpske, broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu ZPP), kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 7.000,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3 člana 237 ZPP jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Odredbom člana 316 stav 2 ZPP propisano je de se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kod tzv. subjektivne kumulacije zahtjeva (suparničarstva), kad u jednoj tužbi na strani tužitelja postoji više lica, vrijednost spora se određuje prema visini svakog pojedinog zahtjeva, analogno članu 318 stav 2 ZPP. U konkretnom slučaju vrijednost zahtjeva svakog od apelanata, koji su obični suparničari, ne prelazi 10.000,00 KM.

4. Apelanti se žale na povredu prava na fer i pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na zaštitu od diskriminacije iz člana II/4 Ustva Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske Konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek i pravo na pristup sudu iz člana 13. Evropske Konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštavo formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-

08-000 124 od 12. marta 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 011-0-GŽ-07-001608 od 4. decembra 2007. godine, koja je apelantima dostavljena 19. decembra 2007. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. maja 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1333/08 (R. I. i S. I.) | Sudska praksa | Aktio