Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1337/06 („Unipak-demining“ d.o.o.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1337/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1337/06, rješavajući apelaciju „Unipak demining“ d.o.o. Pale, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Unipak demining” d.o.o. Pale podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Unipak-demining“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, koga zastupa advokat Ognjen Tadić, podnio je, 8. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 20. aprila 2007. godine.
2. Ministarstvo finansija, Poreska uprava - područni centar Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: preska uprava) donio je rješenje, broj 07/0702-050-28-2-1/04 od 12. novembra 2004. godine, kojim je naloženo apelantu da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, koje se odnose na obračun i neplaćanje poreskih obaveza, izvrši uplatu poreza u ukupnom iznosu 678.484,91 KM, u roku od 10 dana od dana uručenja rješenja.
3. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu. Ministarstvo finansija Poreska uprava (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo je rješenje, broj 06/02.01/0104/II-450-482/04 od 15. septembra 2005. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana.
4. Apelant je protiv drugostepenog rješenja pokrenuo upravni spor. Okružni sud donio je osporenu presudu, broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine, kojim je tužba odbijena. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je neosnovan navod apelanta da je oslobođen plaćanja poreza na dobit, jer obavlja poslove koji su od toga izuzeti. Naime, Okružni sud je istakao da niti jednom odredbom Zakona o otpisu potraživanja nije predviđeno da se otpisuju dospjele a neisplaćene obaveze poreskih obveznika koje bi proizilazile iz Zakona o deminiranju u Bosni i Hercegovini. Takođe, ni Zakon o porezu na dobit („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 51/01) nije predvidio oslobađanje od oporezivanja zbog specifične djelatnosti apelanta, te je sud naveo da je odbredbom člana 27. propisano ko se oslobađa od plaćanja poreza na dobit. Dalje je navedeno da ni Zakonom o akcizama i porezu na promet („Službeni glasnik RS“ broj 25/02) nije obuhvaćena djelatnost apelanta za oslobađanje od poreza. Također, sud je utvrdio da za zakonitost odluka nije od značaja činjenica da je apelantu i direktoru apelanta na osnovu Odluke Visokog Predstavnika za Bosnu i Hercegovinu zabranjeno raspolaganje imovinom.
5. Apelant se žali da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština apelantovih navoda o povredi prava na pravičan postupak po apelantu se ogleda u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, budući da apelant smatra da su poslovi deminiranja izuzeti od oporezivanja te da mu stoga osporenom odlukom nije mogla biti nametnuta obaveza plaćanja poreza. Apelant dalje smatra da osporene odluka krši njegovo pravo na imovinu budući da se za iznos utvrđene poreske obaveze i kamata umanjuje njegova imovina.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja poreza, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak koji se odnosi na apelantovu obavezu da plati porez i koji je utemeljen na zakonu, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi, da je apelacija u odnosu na ove navode ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, vezano za apelantove navode o povredi prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stanovište da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, broj AP-928/06 od 9. maja 2007. godine) te je zaključio da je pozivanje apelanata na povredu ovog ustavnog prava ratione materiae inkopatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno tome, a imajući u vidu da je u prethodnoj tački ove odluke konstatirano da je apelantova obaveza na uplatu poreza zasnovana na propisima koji reguliraju predmetnu oblast, Ustavni sud u konkretnom slučaju ne nalazi ništa što bi ukazivalo da bi trebao odstupiti od svoje prakse te zaključuje da su apelantovi navodi, prema kojim mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkopatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić