Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1349/08 (R. M.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1349/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1349/08, rješavajući apelaciju Rame Mujkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rame Mujkića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-GŽ-06-
001147 od 12. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ramo Mujkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Grivica-Banovići, koga zastupa Hajrudin Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je, 8. maja 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-GŽ-06-001147 od 12. februara 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-
164/01-B od 12. maja 2006. godine, djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, te je tuženi RMU „Banovići“ d.d. Banovići obavezan da mu na ime naknade štete isplati iznos od 1.572,42 KM, a tužena Općina Banovići iznos od 3.668,98 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknade troškove parničnog postupka.
3. Odlučujući po žalbama tuženih protiv presude Općinskog suda broj P-164/01-B od 12. maja 2006. godine, Kantonalni sud je presudom broj 003-0-GŽ-06-001147 od 12. februara 2008. godine uvažio žalbe i preinačio prvostepenu presudu na taj način što je odbio u cjelosti tužbeni zahtjev apelanta. Takođe, predmetnom presudom jer odbijen zahtjev apelanta za nakandu troškova žalbenog postupka i sastava odgovora na žalbe tuženih.
4. U uvodu prvostepene o drugostepene presude navedeno je da vrijednost predmeta spora iznosi 11.421,10 KM. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-GŽ-06-001147 od 12. februara 2008. godine.
5. Apelant se žali da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude ne prelazi 10.000 KM.
9. U konkretnom slučaju, apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-GŽ-06-
001147 od 12. februara 2008. godine, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 11.421,10 KM, mogao, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, a što nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić