Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1415/08 (E. N.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1415/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1415/08, rješavajući apelaciju Envera Numanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Numanovića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-07-

000 443 od 11. marta 2008. godine i broj 013-0-Gvl-07-000 002 od 15. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Numanovića, podnesena protiv presude Osnovnog suda u Tesliću broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Enver Numanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je, 13. maja 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-07-000 443 od 11. marta 2008. godine i broj 013-0-Gvl-07-000 002 od 15. maja 2007. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine, utvrđeno je da je tužiteljica Almasa Mahmutović stekla pravo vlasništva sa dijelom 1/1 zemljišne parcele pobliže određene u dispozitivu predmetne presude, što je apelant dužan priznati i trpiti da se tužiteljica u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude upiše u Glavnoj zemljišnoj knjizi Osnovnog suda kao vlasnik te parcele sa dijelom 1/1. U obrazloženju presude je konstatovano da se apelant nalazi u inostranstvu, odnosno da je nepoznatog boravišta i da mu je rješenjem od 12. oktobra 2005. godine, kao privremeni zastupnik postavljen advokat Zdravko Grabovac. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da je protiv te presude dozvoljena žalba Okružnom sudu u roku od 30 dana od dana prijema presude. Presuda je postala pravosnažna 15. novembra 2005. godine.

3. Apelant je, 30. oktobra 2006. godine, podnio prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine, koji je rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gvl-07-000 002 od 15. maja 2007. godine odbačen kao neblagovremen. Okružni sud je konstatovao da je apelant u prijedlogu za ponavljanje postupka, između ostalog, istakao da u konkretnom slučaju nisu pravilno primjenjene odredbe Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu:ZPP) u pogledu dostavljanja pismena i da nije bilo potrebe da mu se postavlja privremeni zastupnik, te da mu uslijed nezakonitog postupanja suda nije data mogućnost da raspravlja pred sudom. U vezi sa tim, Okružni sud je napomenuo da je članom 257. stav 1. ZPP-a propisano da se prijedlog za ponavljanje postupka u slučaju iz člana 255. stav 1, tačka 2. tog zakona, odnosno u slučaju ako stranci nezakonitim postupanjem nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, podnosi u roku od 30 dana od dana kada je odluka dostavljena stranci. Imajući u vidu da je punomoćnik apelanta primio predmetnu presudu 19. septembra 2006. godine, a da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 30. oktobra 2006. godine, Okružni sud je zaključio da je shodno naprijed navedenim zakonskim odredbama prijedlog neblagovremen.

4. Protiv rješenja Okružnog suda broj 013-0-Gvl-07-000 002 od 15. maja 2007. godine apelant je podnio žalbu, koja je odbijena rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 443 od 11. marta 2008. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» a.) U odnosu na rješenja Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 443 od 11. marta 2008. godine i broj 013-0-Gvl-07-000 002 od 15. maja 2007. godine

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih odluka odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku odbačen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 443 od 11. marta 2008. godine, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. O tim pravima je pravosnažno odlučeno u parničnom postupku presudom Osnovnog suda broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u tom dijelu u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.b.)U odnosu na presudu Osnovnog suda broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelant se, takođe, žali da je presudom Osnovnog suda broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Ustavni sud podsjeća da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje predmetnog parničnog postupka, ali je taj prijedlog odbačen gore navedenim rješenjema Okružnog suda. Međutim, iz dosadašnje sudske prakse Ustavnog suda i organa bivše Evropske komisije za ljudska prava slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine, i bivša Evropska komisija za ljudska prava, presuda G.protiv SR Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

11. Dakle, u pogledu pitanja prijedloga za ponavljanje postupka, Ustavni sud zaključuje da je apelant koristio neefikasan pravni lijek, čijim korištenjem se ne prekida predviđeni rok od 60 dana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, jer ovaj prijedlog očigledno nije imao uspjeha. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da apelant nije podnio žalbu protiv osporene Osnovnog suda broj P-167/05 od 14. novembra 2005. godine, koja, za razliku od prijedloga za ponavljanje postupka, predstavlja efikasan pravni lijek koji je apelant bio dužan da iscrpi prije obraćanja Ustavnom sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ni ovom dijelu ne može razmatrati.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1415/08 (E. N.) | Sudska praksa | Aktio