Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1429/08 („Sarajevo-osiguranje“ d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 456
- Zakon o parničnom postupku · čl. 364
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1429/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1429/08, rješavajući apelaciju „Sarajevo-osiguranje“ d.d. Sarajevo, podružnica Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Sarajevo-osiguranje“ d .d. Sarajevo, podružnica Bihać, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj PŽ-85/03 od 15. maja 2006. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj PS-194/01 od 8. novembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. „Sarajevo-osiguranje“ d.d. Sarajevo, podružnica Bihać, (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po Sadeti Misaljević, zakonskom zastupniku, podnio je, 15. maja 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj PŽ-85/03 od 15. maja 2006. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PS-194/01 od 8. novembra 2002. godine.
2. Stavom 1. dispozitiva Presude Općinskog suda broj PS-194/01 od 8. novembra 2002. godine, utvrđeno je da je apelant stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini označenoj kao k.č. broj 1/668, u naravi garaža površine 13 m², upisanoj u zk.ul broj 3848 k.o. Bihać, a po novom operatu Pl. 4202 k.o. Bihać grad, k.č. 5091/3, dok je stavom 2. odbijen zahtjev apelanta u dijelu kojim je tražio da sud utvrdio da je stekao pravo vlasništva dosjelošću na pripadajućem zemljištu površine 15 m² na kojem je izgrađena garaža, upisanom u zk.ul. broj 3848 k.o. Bihać k.č. broj 1/688, a po novom operatu u Pl. 4202 k.o. Bihać grad, k.č. 5091/3 i u dijelu kojem je tražio da se naloži tuženom da mu izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini. Stavom 3. određeno je da je tuženi JP „Elektroprivreda“ BiH „Elektrodistribucija“ Bihać (u daljnjem tekstu: drugotuženi) dužna platiti apelantu iznos od 750,00 KM na ime parničnih troškova, stavom 4. određeno da je apelant tuženoj Općini Bihać (u daljnjem tekstu: prvotužena) dužan platiti iznos od 693,00 KM na ime parničnih troškova, dok je stavom 5. odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženu.
3. Kantonalni sud je presudom broj PŽ-85/03 od 15. maja 2006. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda broj PS-194/01 od 8. novembra 2002. godine u dijelu koji se odnosi na stav 2. dispozitiva te presude, dok je žalbu drugotuženog uvažio i preinačio stav 1. i 3. dispozitiva prvostepene presude na taj način što je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev apelanta.
4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj PŽ-85/03 od 15. maja 2006. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je rješenjem broj 070-0-Rev-06-001263 od 8. novembra 2007. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi člana 364. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), koji je u konkretnom slučaju primjenjen na osnovu člana 456. st. 1. važećeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužilac naveo u tužbi ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da je apelant kao vrijednost predmeta spora u tužbi označio iznos od 9.000,00 KM, te je, shodno tome, zaključio da je revizija nedopuštena, pa je istu odbacio primjenom člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku.
5. Apelant se žali da je osporenim presudama pogrešeno primjenjeno materijalno pravo čime je povrijeđeno njegovo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog sudabroj PŽ-85/03 od 15. maja 2006. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001263 od 8. novembra 2007. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj PŽ-85/03 od 15. maja 2006. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu 8. juna 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj PŽ-85/03 od 15. maja 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić