Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1710/06 (D. J.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1710/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1710/06, rješavajući apelaciju Dragana Janičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Janičića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U- 780/03 od 15. marta 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Janičić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banja Luke, podnio je, 6. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-780/03 od 15. marta 2006. godine.
2. Zaključkom o dozvoli izvršenja, broj I-08-1780/02 od 18. marta 2003. godine, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica-Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek), je potvrdilo da je Odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC Komisije), broj 602-324-1/1 od 13. juna 2000. godine konačna, obavezujuća i izvršna, i da je Hakija Špica (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) na dan 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu u Banja Luci, u Ulici Krfska broj 110, jednosoban, površine 41m2, (u daljnjem tekstu: sporni stan), vlasništvo «Veletekstila» iz Banja Luke, te da mu se isti vraća u posjed, a apelantu, kao privremenom korisniku, se nalaže da isti napusti u roku od 15 dana, bez prava na alternativni smještaj.
3. Rješenjem Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-364/03 od 26. maja 2003. godine, poništen je u cjelosti zaključak o dozvoli izvršenja, broj I-08-1780/02 od 18. marta 2003. godine, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Istim rješenjem je, kao neblagovremen, odbačen zahtjev tražioca izvršenja za izvršenje Odluke CRPC Komisije, broj 602- 324-1/1 od 13. juna 2000. godine za predaju spornog stana u posjed.
4. Obrazlažući odluku, broj 05-050-01-364/03 od 26. maja 2003. godine, Ministarstvo se pozvalo na član 5. stav 2. Zakona o izvršenju Odluke CRPC Komisije («Službeni glasnik RS»,broj 65/01) kojim je utvrđeno da se «zahtjev za izvršenje odluke Komisije kojom se potvrđuje stanarsko pravo mora podnijeti u roku od 18 mjeseci od dana donošenja Odluke Komisije». Ministarstvo je zaključilo da je zahtjev za izvršenje Odluke Komisije od 13. juna 2000. godine, tražilac izvršenja je podnio nakon isteka roka od 18 mjeseci, tačnije 19. jula 2002. godine, pa je isti dakle neblagovremeno podnesen.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj U-780/03 od 15. marta 2006. godine, koju je apelant primio 27. aprila 2006. godine, tužba u upravnom sporu tražioca izvršenja, a u predmetu vraćanja u posjed spornog stana, je uvažena i osporeno Rješenje Ministarstvo, broj 05-050-01-364/03 od 26. maja 2003. godine poništeno. Vrhovni sud je u obrazloženju Presude, između ostalog, naveo da je Ministarstvo pogrešno tumačilo odredbe člana 5. stav 2. Zakona o izvršenju odluka CRPC Komisije, tako što je rok za podnošenje zahtjeva je računalo od dana izdavanja Odluke, a ne od dana dostavljanja navedene odluke stranci, jer se pod pojmom «donošenja» po nalazu Vrhovnog suda ima razumjeti izdavanje odluke i njena dostava stranci u postupku, jer po prirodi stvari, stranka ne može ni da zana za postojanje odluke prije nego joj je uručena, a samim tim prije toga ne može da teče ni rok za podnošenje zahtjeva za njeno izvršenje.
6. Ministarstvo je 31. decembra 2007. godine dostavilo Ustavnom sudu informaciju da je ponovljeni postupak okončan tako što je Rješenjem Ministarstva, broj 18.02/4-P 606/06 od 25. jula 2006. godine, potvrđen Zaključak Odsjeka, broj I-08-1780-1/02 od 12. maja 2006. godine o dozvoli izvršenju Odluke CRPC Komisije, broj 602-324-1/1 od 13. juna 2000. godine, kojim je udovoljno zahtjevu tražioca izvršenja. Protiv Rješenja Ministarstva vlasnik stana AD «Veletekstil» Banja Luka je podnio tužbu Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je tužbu odbio kao neosnovanu. Tražilac izvršenja je 5. jula 2007. godine uveden u posjed spornog stana.
7. Ustavni sud je 18. i 24. aprila 2008. zatražio od apelanta da precizira na koju odluku suda u Bosni i Hercegovini se žali, obzirom da je nakon dostavljanja apelacije došlo do promjene u njegovom predmetu, jer su donesene nove odluke u ponovljenom postupku. Oba dopisa su se vratila Ustavnom sudu sa napomenom poštanske službe da je primalac/apelant odselio.
8. Apelant osporava Presudu Vrhovnog suda, broj U-780/03 od 15. marta 2006. godine, smatrajući da je njome povređeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija. U suštini, povredu ovog ustavnog prava apelant vidi u nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. On navodi da je termin «donošenje odluke» sasvim jasan i da ne ostavlja mogućnost bilo kakvog drugačijeg tumačenja, od onog kakvo mu je dalo Ministarstvo odlukom, broj 05-050-01-364/03 od 26. maja 2003. godine. Znajući da se radi o izbjegličkoj populaciji, zakonodavac je namjerno ostavio ovako dug rok od 18 mjeseci da se odluka preuzme, a taj rok teče, kako smatra apelant, od dana donošenja odluke i njegov karakter je prekluzivan, što znači da se njegovim protekom gubi to pravo.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. U vezi s navedenim Ustavni sud prvenstveno konstatira da je u konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda, broj U-780/03 od 15. marta 2006. godine, kojom je tužba u upravnom sporu tražioca izvršenja, uvažena i osporeno Rješenje Ministarstvo, broj 05- 050-01-364/03 od 26. maja 2003. godine poništeno, a predmet je vraćen Ministarstvu na ponovni postupak.
12. Premda je u konkretnom predmetu, nakon ponovljenog postupka donesena Presuda Okružnog suda kojom je tužba vlasnika stana AD «Veletekstil» Banja Luka protiv Rješenja Ministarstva, broj 18.02/4-P 606/06 od 25. jula 2006. godine, odbijena kao neosnovana, a koja presuda u konkretnom slučaju predstavlja konačnu odluku, a imajući u vidu da se apelant nije izjasnio u odnosu na odluke donesene u njegovom predmetu nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, što je bio obavezan učiniti prema članu 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud će cijeniti dopustivost apelacije isključivo u odnosu na Presudu Vrhovnog suda, broj U-780/03 od 15. marta 2006. godine
13. S obzirom da Presudom Vrhovnog suda, broj U-780/03 od 15. marta 2006. godine poništeno rješenje Ministarstva, broj 05-050-01-364/03 od 26. maja 2003. godine, i predmet vraćen na ponovni postupak, slijedi da je apelacija u odnosu na osporenu presudu Vrhovnog suda preuranjena.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić