Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1798/07 (S. A.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1798/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1798/07, rješavajući apelaciju Seada Alijagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Alijagića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000760 od 13. marta 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsž-604/05 od 12. aprila 2006. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, broj RS. 160/04 od 20. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sead Alijagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, podnio je 18. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-

000760 od 13. marta 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Rsž-604/05 od 12. aprila 2006. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj RS. 160/04 od 20. maja 2005. godine. Apelant je 4. jula 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Presudom Općinskog suda, broj RS. 160/04 od 20. maja 2005. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da mu je odlukom tuženog Zdravstvene ustanove Dom zdravlja Bužim (u daljnjem tekstu: tuženi) o prestanku ugovora o radu, broj 01-294/04 od 6. jula 2003. godine, nezakonito prestao radni odnos sa danom 7. julom 2004. godine, da se predmetna odluka tuženog poništi i da se obaveže tuženi da apelantu uspostavi radno pravni odnos od prestanka rada na poslovima i zadacima čuvara uz obavezu tuženog da apelantu nadoknadi troškove spora, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv presude Općinskog suda, broj RS. 160/04 od 20. maja 2005. godine donio je presudu, broj Rsž-604/05 od 12. aprila 2006. godine kojom je žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Sud je konstatirao činjenično utvrđenje prvostepenog suda prema kojem apelant nije neprekidno proveo na radu na određeno vrijeme dvije godine te zaključio da zaključeni ugovori o radu nisu mogli prerasti u ugovor o radu na neodređeno vrijeme jer je bilo prekida u zaključivanju ugovora na određeno vrijeme. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je apelanta, primjenom člana 86. stav 1. točka 6. Zakona o radu, odbio apelanta sa postavljenim tužbenim zahtjevom.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Rsž-604/05 od 12. aprila 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-000760 od 13. marta 2007. godine odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03, 73/05 i 19/06) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je apelant u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 500,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na rad utvrđeno članom 1. Evropske socijalne povelje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000760 od 13. marta 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Rsž-604/05 od 12. aprila 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Rsž-604/05 od 12. aprila 2006. godine.

9. S obzirom na to da je navedena presuda Kantonalnog suda apelantu uručena 24. aprila 2006. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. juna 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1798/07 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio