Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1799/07 (Z. J., O. H., M. I., M. K., R. S. i N. V.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1799/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1799/07, rješavajući apelaciju Zdenka Jurišića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Jurišića, Omera Hadžića, Mande Ivanović, Milke Kerošević, Ramize Sinanović i Nevrese Vrabac podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-001045 od 27. marta 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Jurišić, Omer Hadžić, Manda Ivanović, Milka Kerošević, Ramiza Sinanović i Nevresa Vrabac (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Kemal Sejfulović, advokat iz Tuzle, podnijeli su 18. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-001045 od 27. marta 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-426/05 od 11. maja 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001045 od 27. marta 2007. godine, obavezan je D.O.O. «Održavanje» Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima isplati iznos od po 2.061,29 KM na ime neisplaćenih plaća i to za period od 1. marta 2002. godine do 23. oktobra 2002. godine sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđene iznose počev od 2. aprila 2005. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate. Stavom II izreke, apelanti su odbijeni sa viškom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim i to između onoga što apelanti potražuju i onoga što im je dosuđeno stavom I izreke presude (svi apelanti na ime neisplaćenih plaća za period od 1. januara 1999. godine do 23. oktobra 2002. godine traže da im tuženi isplati iznos od po 9.529,97 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate), dok su stavom III izreke apelanti obavezni da tuženom na ime troškova postupka isplate ukupan iznos od 1.393,42 KM, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelanti se žale na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom
1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. S obzirom na to da je osporena presuda Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001045 od 27. marta 2007. godine, punomoćniku apelanata uručena 18. aprila 2007. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. juna 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je punomoćnik apelanata primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić