Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1974/07 (S. M.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1974/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1974/07, rješavajući apelaciju Senaida Mujabašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senaida Mujabašića, podnesena protiv odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/03/14950 od 19. decembra 2006.

godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Senaid Mujabašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je, 29. juna 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj CH/03/14950 od 19. decembra 2006. godine.

2. Istovremeno, apelant je postavio i zahtjev za ocjenu ustavnosti Pravilnika o magistarskim postdiplomskim studijama na Ekonomskom fakultetu u Brčkom i pravnih akata Ekonomskog fakulteta donesenih na osnovu Pravilnika o magistarskim postdiplomskim studijama, donesenih 9. januara 1995. godine i 5. jula 1999. godine. Ustavni sud je ovaj dio apelacije odvojio u poseban predmet, koji je zaveo pod brojem U-12/07, i u istom donio odluku o dopustivosti 28. septembra 2007. godine kojom je zahtjev apelanta odbacio kao nedopušten iz razloga što ga je podnijelo neovlašteno lice.

3. U postupku koji je apelant pokrenuo zbog nemogućnosti završetka postdiplomskog studija na Ekonomskom fakultetu u Brčkom, Komisija je donijela odluku, broj CH/03/14950 od 19. decembra 2006. godine, kojom je prijavu apelanta proglasila neprihvatljivom, zaključivši da je apelant svojom krivicom izgubio status studenta postdiplomskog studija, te da prijava ne otkriva da postoji povreda prava i sloboda zagarantovanih Sporazumom.

4. Apelant navodi da je osporenom odlukom Komisije, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

6. Ustavni sud naglašava, da su Ustav Bosne i Hercegovine i Sporazum o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) usvojeni istovremeno, 14. decembra 1995. godine, kao aneksi Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, pa treba smatrati da odredbe ova dva aneksa dopunjuju jedan drugog i djeluju paralelno. Iz ovog proizilazi da odredbe sadržane u Sporazumu ne mogu biti u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci AP-1517/06 od 27. juna 2006. godine naveo da je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) uspostavljen Aneksom VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, i da ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava a da apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda ima za osnov člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine koji mu omogućava jurisdikciju s obzirom na «odluku bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini» te je Ustavni sud u toj odluci zaključio da autori ovih odredaba nisu imali namjeru da Dom bude uključen među institucije koje treba da budu nadležne da pitanja u vezi sa ljudskim pravima dostavljaju Ustavnom sudu na preliminarna razmatranja niti im je bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljeneni.

7. Analizirajući dalje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine (član VI/4.) i Sporazuma (član XI/3), evidentno je da su i odluke Ustavnog suda i odluke Doma konačne i obvezujuće. Obzirom da su navedene odredbe bile usvojene u isto vrijeme proizilazi da niti jedna od ovih institucija nije nadležna da revidira odluke one druge već je namjera autora bila da u pogledu pitanja ljudskih prava Ustavni sud i Dom treba da funkcioniraju kao paralelne institucije, da ni jedna od njih nije nadležna da se miješa u rad one druge, a da je u pojedinim slučajevima ostavljeno na raspolaganje podnosiocima zahtjeva da naprave izbor između alternativnih pravnih lijekova. (vidi, inter alia, Ustavni sud odluka broj U-7/98 od 26. februara 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 9/99).

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoj stav (vidi odluku broj U-21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01) da se Dom, ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njegove odluke, jer Dom vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Obzirom da je Komisija nakon prestanka postojanja Doma prema posebnom sporazumu preuzela mandat da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine to proizilazi da se navedeni stav odnosi i na odluke Komisije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan za odlučivanje u konkretnom slučaju.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1974/07 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio