Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2199/07 (G. P.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2199/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2199/07, rješavajući apelaciju Gorana Pandurevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Pandurevića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-607/05 od 16. maja 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Pandurević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnio je 27. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-607/05 od 16. maja 2007. godine.

2. Rješavajući po tužbi apelanta protiv Općine Doboj (u daljnjem tekstu: tuženi), radi obezbjeđenja odgovarajućeg stana ili naknade štete, Osnovni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu, broj P-531/04 od 17. juna 2005. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade štete po osnovu odgovornosti nastale uništenjem i rušenjem stana u Doboju, obezbijedi stan u zgradi izgrađenoj na parceli k.č. 5751/4-dio, na drugom spratu, površine 44m2, ili da mu isplati kupovnu cijenu stana u iznosu od 1.020 KM po jednom metru kvadratnom, odnosno u ukupnom iznosu od 44.880 KM. Osnovni sud je naveo da vrijednost predmetnog spora iznosi 55.000 KM.

3. Protiv presude Osnovnog suda, broj P-531/04 od 17. juna 2005. godine, tuženi je izjavio žalbu.

4. Okružni sud donio je presudu, broj Gž-607/05 od 16. maja 2007. godine, kojom je žalbu tuženog uvažio, a prvostepenu presudu preinačio i apelanta u cjelosti odbio sa tužbenim zahtjevom. Okružni sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Navedeno je da prvostepeni sud nije mogao primjenjivati odredbe člana 52. Zakona o stambenim odnosima, koji propisuje da se u momentu rušenja zgrade zbog njene dotrajalosti, a time i opasnosti po stanare, vrši iseljenje stanara i u toj situaciji im se obezbjeđuje drugi smještaj, jer je ne radi o pravnoj situaciji koju ima u vidu navedena odredba. Naime, utvrđeno je da je apelant iseljen iz predmetnog stana zbog toga što je stan devastiran u ratu, nakon čega je propao i srušen, a zbog čega tuženi ne može odgovarati ni po osnovu posebnih slučajeva odgovornosti koje ima u vidu odredba člana 180. Zakona o obligacionim odnosima.

5. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Navodi da je prvostepeni sud pravilno utvdio činjenice i primijenio materijalno pravo, te da Okružni sud nije imao osnova da žalbu tuženog uvaži i odbije njegov tužbeni zahtjev.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelant je protiv presude Okružnog suda, broj Gž-607/05 od 16. maja 2007. godine, obzirom na označenu vrijedost spora u iznosu od 55.000,00 KM, te imajući u vidu da je tom presudom u cjelosti odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom, mogao, budući da je vrijednost pobijanog dijela presude veća od 10.000 KM, shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, što prema stanju spisa nije učinio. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, revizija je efektivan pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2199/07 (G. P.) | Sudska praksa | Aktio