Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2213/07 (Đ. M.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2213/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2213/07, rješavajući apelaciju Đorđa Miladinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Miladinovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-
06-000 438 od 29. maja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-291/05 od 18. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđe Miladinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 26. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-06-000 438 od 29. maja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-
291/05 od 18. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-291/05 od 18. oktobra 2006. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obavežu tuženi MDP «Industrija alata» Trebinje i Republika Srpska da mu isplate iznos od 27.765,00 KM i da na račun poreza i doprinosa – PIO, po osnovu boračkog dodatka, uplate iznos od 9.440,00 KM sa kamatom počev od 24. oktobra 2005. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate. Apelant je obavezan da prvotuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 620,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Protiv Presude Osnovnog suda broj P-291/05 od 18. oktobra 2006. godine apelant je podnio žalbu Okružnom sudu koji je Rješenjem broj 015-0-Gž-06-000 438 od 29. maja 2007. godine odbacio apelantovu žalbu kao neblagovremenu. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da iz odredaba člana 22. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 35/99) proizlazi da borački dodatak predstavlja dodatak uz zaradu i da se tim dodatkom zarada uvećava. Da je odredbama člana 103. stav 5. navedenog Zakona propisano da o pravu na borački dodatak rješava preduzeće, ustanova ili drugi poslodavac kod koga je korisnik u radnom odnosu. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, sud je zaključio da neisplaćivanje boračkog dodatka predstavlja povredu prava iz radnog odnosa, te da predmetna parica ima karatkter radnog spora. Budući da se radi o radnom sporu, sud je naveo da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe člana 422. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03) kojima je propisano da rok za podnošenje žalbe na presudu, odnosno rješenje iz radnih odnosa iznosi 15 dana. S obzirom da je apelant prvostepenu presudu primio 23. oktobra 2006. godine, a da je žalbu sudu podnio 8. novembra 2006. godine, sud je zaključio da je predmetna žalba neblagovremena jer je podnesena nakon isteka roka koji je propisan odredbama člana 422. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Okružni sud je odbacio žalbu apelanta kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 422. Zakona o parničnom postupku. Dakle, pobijanom odlukom Okružnog suda nije meritorno odlučeno o žalbi koju je apelant podnio protiv prvostepene presude, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje Okružni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić