Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2330/07 (V. Ć.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2330/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2330/07, rješavajući apelaciju Vere Ćosović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vere Ćosović, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-06-000 380 od 11. juna 2007. godine, rješenja Osnovnog suda u Trebinju, broj P-

363/03 od 13. oktobra 2006. godine, rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-06-000 219 od 7. jula 2006. godine, rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-198/05 od 27. aprila 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vera Ćosović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, podnijela je 13. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-06-000 380 od 11. juna 2007. godine, rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-363/03 od 13. oktobra 2006. godine i rješenja Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000 219 od 7. jula 2006. godine i broj Gž-198/05 od 27. aprila 2006. godine. Apelantica je 5. oktobra 2007. godine dopunila apelaciju.

2. Osnovni sud je presudom, broj P-363/03 od 2. marta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž. 161/04 od 5. januara 2006. godine, odbio tužbeni zahtjev apelantice protiv tužene Srednje tehničke i stručne škole Trebinje (u daljnjem tekstu: tužena), kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rješenje tužene o raskidu ugovora o radu broj 01-690-1/03 od 2. oktobra 2003. godine, pa da kao takvo ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo, zbog čega se ima smatrati da je apelantica i nakon 2. oktobra 2003. godine radnik tužene, te da je nadležni organ-direktor tužene dužan apelanticu vratiti na posao radi obavljanja poslova na kojima je radila do donošenja pobijanog rješenja i naknaditi joj troškove parničkog postupka u iznosu od 330,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj Gž-198/05 od 27. aprila 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000 219 od 7. jula 2006. godine, odbijen je prijedlog apelantice za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj P-363/03 od 2. marta 2004. godine a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž. 161/04 od 5. januara 2006. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantica svojim prijedlogom nije ponudila nikakve nove činjenice na osnovu kojih bi mogla biti donesena povoljnija odluka za nju, niti su se ispunili ostali uslovi predviđeni članom 225. stav 2. od tač. 1. do 5. ZPP.

4. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-363/03 od 13. oktobra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000 380 od 11. juna 2007. godine, odbačen je podneseni pravni lijek apelantice označen kao zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000 219 od 7. jula 2006. godine. U obrazloženju rješenja sud je naveo, da je navedeni pravni lijek apelantice dostavljen od strane Vrhovnog suda kome se apelantica obratila, te da je Vrhovni sud navedeni pravni lijek smatrao revizijom i predložio da se po istoj postupi u smislu odredaba člana 244. do 246. Zakona o parničnom postupku. Međutim, Osnovni sud podneseni pravni lijek nije mogao smatrati revizijom jer se njime ne pobija pravosnažna drugostepena presuda, već je podneseni zahtjev odbacio kao nedozvoljen iz razloga što je odredbama člana 255. do

264. Zakona o parničnom postupku nije predviđena mogućnost da se podnosi pravni lijek protiv rješenja drugostepenog suda koji je odlučivao povodom izjavljene žalbe na rješenje tog suda, a kojim je odbijen prijedlog za ponavljanje postupka.

5. Apelantica navodi da je osporenom odlukama povređeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija) i pravo na rad iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su Osnovni i Okružni sud prvo odbili prijedlog apelantice za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj P-363/03 od 2. marta 2004. godine, a zatim odbacili podneseni pravni lijek apelantice označen kao zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude izjavljen protiv rješenja Okružnog suda kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda o odbijanju prijedloga za ponavljanje parničnog postupka.

8. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za obnovu predmetnog parničnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelantice. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

9. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim rješenjem Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000 219 od 7. jula 2006. godine odnosno rješenjem, broj 015-0-Gž-06-000 380 od 11. juna 2007. godine nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za obnovu postupka. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo o pravu na rad iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Naime, o građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravu na rad iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima se odlučivalo u postupku koji je okončan presudom Okružnog suda, broj Gž. 161/04 od 5. januara 2006. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na rad ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije

Zvonko Mijan Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2330/07 (V. Ć.) | Sudska praksa | Aktio