Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2603/06 (M. Ć.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2603/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2603/06, rješavajući apelaciju Momčila Ćufalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Ćufalića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj PR-298/05 od 2. marta 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Momčilo Ćufalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 5. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-298/05 od 2. marta 2005. godine.

2. Iz navoda apelacije i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu proizlazi da je apelant bio radnik SOUR "Centrotrans" Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi).

3. Iz navoda apelacije, također, proizilazi da je apelant 24. februara 2005. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi regulisanja radno-pravnog statusa. Općinski sud je rješenjem, broj PR-298/05 od 2. marta 2005. godine, tražio da apelant ispravi i dopuni tužbu, iz razloga što nije naznačio osnov za nadležnost suda, tužbeni zahtjev, vrijednost spora, te adresu tuženog. Sud se u obrazloženju predmetnog rješenja pozvao na odredbe člana 53. i 334. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", broj 53/03), kojima je propisano šta tužba i ostali podnesci trebaju da sadrže, da bi bili razumljivi i da bi se po njima moglo postupiti.

4. Protiv navedenog rješenja na koje nije dozvoljena žalba, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ističu da su mu osporenim rješenjem povrijeđena prava iz čl. II/3.a), II/3.b), II/3.e), II/3.g), II/3.h) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje doneseno u postupku u okviru rješavanja radno pravnog statusa apelanta u kojem je sud osporenim rješenjem tražio da apelant ispravi i dopuni tužbu koju je podnio 24. februara 2005. godine.

7. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se osporenim rješenjem Općinskog suda kojim je traženo preciziranje tužbenog zahtjeva ne utvrđuju građanska prava i obaveze apelanata. Naime, iz navoda apelacije vidljivo je da je apelant bio radnik tužene, te da je podnio tužbu protiv iste radi regulisanja radno pravnog statusa, dok je osporenim rješenjem Općinskog suda tek zatraženo od apelanta da ispravi i dopuni tužbu koju je podnio 24. februara 2005. godine. Dakle, građanska prava i obaveze apelanata utvrđivat će se u parničnom postupku, koji još nije završen, obzirom da apelant, u apelaciji, nije eksplicitno naveo da li je predmetni postupak okončan, odnosno da li je ispravio i dopunio tužbu, te da li je Općinski sud postupio u skladu s istom. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite, pa slijedi, da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2603/06 (M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio