Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2841/07 (S. Š.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2841/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2841/07, rješavajući apelaciju Sretka Šobot, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sretka Šobot podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-1073/03 od 7. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-

1570/02 od 6. februara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sretka Šobot podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-06-001 747 od 8. decembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj P-1570/02 od 8. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Sretko Šobot (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, kojeg zastupa Zoran Malešević, advokat iz Banjaluke, podnio je 22. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-001 747 od 8. decembra 2006. godine, Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1570/02 od 8. septembra 2006. godine, Presude Okružnog suda broj Gž-1073/03 od 7. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda broj P-1570/02 od 6. februara 2003. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-1570/02 od 6. februara 2003. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da su Ugovor o zamjeni stanova, koji je zaključen 15. decembra 1991. godine između Zofije Lorger i apelanta, i Ugovor o korištenju stana broj 0303-1562/92 od 23. novembra 1992. godine, koji je zaključen između pravnog prednika ODP Zavod za izgradnju Banjaluka i apelanta, pravno valjani, te slijedom toga da se utvrdi da je apelant zakoniti nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Banjaluci, ulica Jovana Dučića broj 12, stan broj 2.

3. Okružni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv Presude Osnovnog suda broj P-

1570/02 od 6. februara 2003. godine, donio je Presudu broj Gž-1073/03 od 7. decembra 2005. godine kojom je žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj P-1570/02 od 8. septembra 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 747 od 8. decembra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu Osnovnog suda broj P-1570/02. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da navodi apelanta da je Zofija Lorger sa Republikom Slovenijom zaključila ugovor o kupovini stana koji se nalazi u Ljubljani, na kojem je apelant prije izvršene zamjene imao stanarsko pravo, ne mogu imati uticaja na drugačiju odluku sudova. Naime, Okružni sud je naveo da ugovor o zamjeni stanova nije proizveo nikakvo pravno dejstvo budući da je zaključen suprotno odredbama člana 32. stav 3. Zakona o stambenim odnosima. S obzirom da Zofija Lorger nije izvršila otkup stana na osnovu ugovora o zamjeni stanova, već pravnim poslom sa Republikom Slovenijom, Okružni sud je zaključio da ta činjenioca ne može uticati na drugačiju odluku u parnici čije ponavljanje je apelant tražio.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Dopustivost ratione materiae

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Rješenje Osnovnog suda broj P-1570/02 od 8. septembra 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 747 od 8. decembra 2006. godine, kojim je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje postupka. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta».

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanim Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 747 od 8. decembra 2006. godine nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Protek roka

9. Takođe, apelant se žali na Presudu Osnovnog suda broj P-1570/02 od 6. februara 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-1073/03 od 7. decembra 2005. godine.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi da li je apelant protiv konačne odluke tj. presude Okružnog suda podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Osnovnog suda broj P-1570/02 od 8. septembra 2006. godine odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan Presudom Okružnog suda broj Gž-1073/03 od 7. decembra 2005. godine, pa se samo po sebi se podrazumijeva da je apelant predmetnu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. oktobra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2841/07 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio