Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2954/06 (A. M.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2954/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2954/06, rješavajući apelaciju Aleksandra Markovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Markovića, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pred Općinskim sudom Visoko u predmetu broj P-214/98, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Aleksandar Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sutomora, podnio je 27. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u postupku koji se vodi po njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu broj P-214/98.
2. Apelant je 1. februara 2002. godine, po saznanju za presudu Općinskog suda, broj P-214/98 od 3. aprila 1998. godine, koja je donesena po tužbi Brace Zelenovića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, zatražio ponavljanje postupka. Presudom je utvrđeno da je tužitelj na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenim sa apelantom u martu 1992. godine, stekao pravo vlasništva na garaži u Visokom, garaža broj 26, Ul. Čekrekčijina, površine 8 m , te da je apelant dužan to priznati i trpiti da se predmetna garaža briše sa njegovog imena i upiše u korist tužitelja. U postupku koji je prethodio donošenju navedene odluke, apelantu je Rješenjem Centra za socijalni rad Visoko, od 11. oktobra 1996. godine, postavljen privremeni staratelj.
3. Apelant je u prijedlogu za ponavljanje postupka istakao da predmetnu garažu nikada nije prodao, odnosno da je tužitelj na nedozvoljen i nezakonit način garažu prvo prenio na sebe, a zatim je prodao trećem licu. Zbog navedenog, predložio je Općinskom sudu da dozvoli ponavljanje postupka i da ukine Presudu, broj P-214/98 od 3. aprila 2002. godine.
4. Prema stanju spisa, Općinski sud još uvijek nije odlučio po prijedlogu apelanta.
5. Apelant smatra da je zbog nepostupanja Općinskog suda po njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka u periodu od podnošenja prijedloga, dakle 1. februara 2002. godine, pa do podnošenja apelacije 27. oktobra 2006. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i onovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U pogledu postupka koji koji se vodi po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj P-214/98, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobren ponovni postpak ili ne.
8. Ustavni sud konstatira da se u postupku koji je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda, broj P-214/98 od 3. aprila 1998. godine, odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak odlučivanja o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka, na čiju dužinu ukazuje apelant, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje. Prema tome, apelant se ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku u kojem se ne odlučuje o njegovim građanskim pravima i obavezama, već o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić