Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3334/06 (M. F.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3334/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: Valerija Galić, dopredsjednica, Miodrag Simović, dopredsjednik, i suci Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. srpnja 2008. godine, u predmetu broj AP 3334/06, rješavajući apelaciju Mustafe Fejzića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Fejzića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-
06-001 121 od 12. listopada 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini broj 07 53 000741 01 P od 17. srpnja 2006. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Fejzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupaju Azra i Marinko Katić, odvjetnici iz Čapljine, podnio je 18. prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-06-001 121 od 12. listopada 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 53 000741 01 P od 17. srpnja 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Stocu broj P-39/01 od 20. rujna 2001. godine razveden je brak između Paše Fejzić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i apelanta. Apelant je na ime izdržavanja tužiteljice obvezan plaćati joj iznos preciziran u izreci presude, a tužiteljičin višak tužbenog zahtjeva u svezi sa izdržavanjem je odbijen. Apelant je obvezan nadoknaditi tužiteljici troškove postupka.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 07 53 000741 01 P od 17. srpnja 2006. godine, koje je potvrđeno u prizivnom postupku Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-001 121 od 12. listopada 2006. godine, odbijen je kao neutemeljen apelantov prijedlog da se postupak ponovi, uložen protiv pravomoćne Presude Općinskog suda u Stocu broj P-39/01 od 20. rujna 2001. godine. Drugostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljičin zahtjev za plaćanje troškova prizivnog postupka.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donesena u postupku u kojem su Kantonalni i Općinski sud odlučivali o apelantovom prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka pravomoćno okončanog Presudom Općinskog suda u Stocu broj P-39/01 od 20. rujna 2001. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, prvo, odgovoriti na pitanje tiče li se predmetni postupak određivanja apelantovih građanskih prava i obveza u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud se poziva na stajalište bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. svibnja 1978. godine, Odluke i izvješća (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Europsko povjerenstvo za ljudska prava je usvojilo stajalište da se članak 6. Europske konvencije ne primjenjuje na postupak glede zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe». Analogno iznesenom stajalištu, u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravomoćno okončanog parničnog postupka se ne određuju apelantova građanska prava i obveze. U ovom postupku odlučuje se samo o tomu hoće li biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
7. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Stocu, u kojem je donesena pravomoćna Presuda broj P-39/01 od 20. rujna 2001. godine, odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obvezama koje štiti članak 6. stavak 1. Europske konvencije. U postupku koji je slijedio, po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj P- 39/01 od 20. rujna 2001. godine okončanog parničnog postupka, odlučivalo se isključivo o tomu jesu li se stekli zakonski uvjeti da se donese odluka kojom bi se dopustilo ponavljanje navedenog postupka, pa se, sukladno tomu, apelant ne može pozivati na povrede prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Dopredsjednica
Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić