Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-400/08 (Đ. M. i L. M.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-400/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 400/08, rješavajući apelaciju Đorđa Miladinovića i Ljilje Miladinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Miladinovića i Ljilje Miladinović podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Trebinju, broj P-170/05 od 3. januara 2008. godine, presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-06-000 374 od 23. oktobra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-170/05 od 18. avgusta 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđo Miladinović i Ljilja Miladinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Trebinja, podnijeli su 6. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-170/05 od 3. januara 2008. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-
0-Gž-06-000 374 od 23. oktobra 2007. godine i presude Osnovnog suda, broj P-170/05 od 18. avgusta 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-170/05 od 18. avgusta 2006. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000 374 od 23. oktobra 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili povrat izdvojenih sredstava za stambenu izgradnju, odnosno nadoknadu štetu, u preciziranim iznosima, sa zakonskim kamatama i troškovima postupka, te su apelanti obavezani solidarno nadoknaditi drugotuženom troškove parničnog postupka.
3. Osnovni sud je rješenjem, broj P-170/05 od 3. januara 2008. godine, odbacio kao neblagovremenu revizija apelanata, obrazlažući da je apelantima pobijana odluka Okružnog suda dostavljena 1. novembra 2007. godine, a reviziju su podnijeli neposredno ovom sudu 6. decembra 2007. godine, dakle po isteku zakonom propisanog roka.
4. Apelanti se žali da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija apelanata je odbačena kao neblagovremena rješenjem Osnovnog suda od 3. januara 2008. godine. Prema pouci o pravnom lijeku pobijanog rješenja, apelanti su imali pravo izjaviti žalbu protiv istog Okružnom sudu, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Apelanti su apelaciju podnijeli 6. februara 2008. godine, međutim, nisu naveli da li su izjavili žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 3. januara 2008. godine, niti su dostavili neki dokaz za to. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije
Zvonko Mijan Valerija Galić