Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-572/07 (R. B.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-572/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 572/07, rješavajući apelaciju Radojke Bakotić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radojke Bakotić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-27/05 od 29. novembra 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj P. 998/02 od 9. novembra 2004. godine, u dijelu u kojem je odlučeno o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radojke Bakotić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-27/05 od 29. novembra 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj P. 998/02 od 9. novembra 2004. godine, u dijelu u kojem je odlučeno o reviziji apelantice izjavljenoj na presudu Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž. 1612/03 od 19. februara 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Radojka Bakotić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Sminka Smajlović, advokat iz Tuzle, podnijela je 12. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-27/05 od 29. novembra 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P. 998/02 od 9. novembra 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P. 998/02 od 5. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž. 1612/03 od 19. februara 2004. godine, utvrđeno je da su apelantica i njen muž na dobrovoljan i zakonit način prenijeli svoje stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u Tuzli Ul. Ismeta Mujezinovića broj 18, sprat VII stan broj 19, na tužioce Fahrudina i Amiru Kurtagić, pa je apelantica dužna trpjeti da se obustavi postupak izvršenja CRPC odluke koji se vodi pred Službom za stambene poslove Općine Tuzla pod brojem 4634/99 veza 2605/99 i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.256 KM. Apelantica navodi u apelaciji, da je u toku žalbenog postupka u predmetu P. 998/02 otkazala punomoć svom punomoćniku Reljić Dragi, te da nije dobila presudu Kantonalnog suda, broj Gž. 1612/03 od 19. februara 2004. godine koja je dostavljena njenom punomoćniku.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj P. 998/02 od 9. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-27/05 od 29. novembra 2006. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelantice za povrat u prijašnje stanje u predmetu P. 998/02. Istim rješenjem je kao neblagovremena odbačena revizija apelantice izjavljena na presudu Kantonalnog suda, broj Gž. 1612/03 od 19. februara 2004. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno, da se u konkretnom predmetu primjenjuje raniji Zakon o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer je prvostepena odluka donesena prije stupanja na snagu novog ZPP. Dalje je navedeno da je mogućnost opoziva i otkaza punomoći propisana članom 89. ranijeg ZPP, kojim je u stavu 2. propisano je da se opozivanje, odnosno otkaz punomoći mora saopćiti sudu što je apelantica propustila da učini, te se dostava drugostepene odluke advokatu Reljić Dragi ima smatrati pravilno izvršenom u skladu sa članom 128. ranijeg ZPP. Obzirom da je apelantica prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnijela 27. septembra 2004. godine, po proteku objektivnog roka od 3 mjeseca propisanog članom 107. stav 3. ranijeg ZPP, isti je na osnovu člana 110. ranijeg ZPP odbačen kao neblagovremen. Vezano za reviziju apelantice koju je izjavila 14. oktobra 2004. godine, sud je naveo da je ista neblagovremena iz razloga što je 2. maja 2004. godine istekao rok za izjavljivanje vanrednog pravnog lijeka.
4. Apelantica se žali da je pobijanim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; [...] (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. U konkretnom slučaju apelantica se žali na rješenje Općinskog suda broj P. 998/02 od 9. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-27/05 od 29. novembra 2006. godine, kojim je odbačen njen prijedlog za povrat u prijašnje stanje kao i revizija izjavljena na presudu Kantonalnog suda, broj Gž. 1612/03 od 19. februara 2004. godine.
7. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje tiče određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]»
8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti naprijed navedeno, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbačen apelanticin prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ili ne dok nije odlučivao o meritumu apelanticinog tužbenog zahtijeva. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povraćaj u prijašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku u kojem se odlučivalo da li su ispunjene pretpostavke za povrat u prijašnje stanje, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelantica također navodi da je zbog odbacivanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje povrijeđeno i njeno pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o prijedlogu apelantice za povrat u prijašnje stanje, predmetni postupak nije odnosio na apelanticino pravo na dom niti na imovinska prava apelantice. Naime o apelanticinom pravu na dom, te o imovinskim pravima apelantice je odlučeno presudom Općinskog suda, broj P. 998/02 od 5. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž. 1612/03 od 19. februara 2004. godine, kojim je meritorno odlučeno o tužbenom zahjevu tužitelja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelantice o povredi člana II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8. Evropske konvencije te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u postupku u kojem se odlučivalo o povratu u prijašnje stanje, također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Razmatrajući apelacione navode u dijelu koji se odnose na dio osporene odluke kojim je odbačena kao neblagovremena revizija apelantice izjavljena protiv presudu Kantonalnog suda, broj Gž. 1612/03 od 19. februara 2004. godine ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP
283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Revizija apelantice je odbačena kao neblagovremena, jer je, kako apelantica navodi, drugostepena odluka dostavljena njenom advokatu kojem je otkazala punomoć. Međutim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi zaključili da je dostava drugostepene presude na koju je apelantica izjavila reviziju izvršena pravilno u skladu sa članom 128. ranijeg ZPP, te da je revizija apelantice bila dopuštena u smislu člana 364. ranijeg ZPP jer je označena vrijednost spora bila 16.000 KM, iz čega proizilazi da je revizija u konkretnom slučaju bila efektivan pravni lijek. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem revizije nadležnom sudu, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela reviziju, na temelju koje Vrhovni sud ne bi mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka iz kojih iz kojih razloga je i odbačena rješenjem Općinskog suda. Samim tim apelantica nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić