Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-574/08 (I. B.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-574/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, od pet sudija, u sastavu: na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-574/08, rješavajući apelaciju Ilije Barišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Barišića, podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje matični broj 02/1-1084227913 od 13. oktobra 2003. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe u Mostaru matični broj 10842277913 od 7. avgusta 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Barišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vareša, podnio je, 22. februara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) matični broj 02/1-1084227913 od 13. oktobra 2003. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe u Mostaru (u daljnjem tekstu: Služba) matični broj 10842277913 od 7. avgusta 2003. godine.
2. Prema stanju spisa, rješenjem Zavoda mirovinskog i invalidskog osiguranja Mostar (u daljnjem tekstu: Zavod) matični broj 10842277913 od 9. oktobra 2001. godine, apelantu je određen novi iznos starosne penzije u mjesečnom iznosu od 105,11 KM, počev od 27. novembra 1996. godine, odnosno penzija je usklađena sa svim povećanjima na dan 1. avgusta 1998. godine u iznosu od 163.01 KM, a od 1. februara 2000. godine u iznosu od 190,59 KM, te je određeno da isplata penzije po tom rješenju pripada od 1. aprila 2001. godine uz obračun isplaćene penzije.
3. Apelant je protiv rješenja Zavoda matični broj 10842277913 od 9. oktobra 2001. godine podnio žalbu, koju je Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod Mostar) uvažio rješenjem matični broj 02/1-1084227913 od 20. juna 2002. godine, te je osporeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
4. U ponovnom postupku, rješenjem Službe matični broj 1084227913 od 29. januara 2003. godine, apelantu je određen novi iznos starosne penzije u mjesečnom iznosu od 105,11 KM, počev od 27. novembra 1996. godine, te je određeno da usaglašena penzija na dan 1. februara 2000. godine iznosi 190,59 KM mjesečno, a da isplata penzije po tom rješenju apelantu pripada od 1. aprila 2001. godine, uz obračun isplaćene penzije.
5. Apelant je protiv rješenja Službe matični broj 02/1-1084227913 od 29. januara 2003. godine podnio žalbu, koja je odbijena rješenjem Federalnog zavoda Mostar broj 02/1-1084227913 od 21. aprila 2003. godine.
6. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je povodom zahtjeva apelanta od 15. jula 2003. godine, u ponovnom postupku Služba donijela rješenje matični broj 10842277913 od 7. avgusta 2003. godine, kojim je apelantu određen novi iznos starosne penzije u mjesečnom iznosu od 107,68 KM počev od 27. novembra 1996. godine, usklađene sa svim pripadajućim povećanjima na dan 1. avgusta 1998. godine u iznosu od 168,67 KM, a od 1. februara 2000. godine u iznosu od 194,82 KM, te je određeno da isplata penzije po tom rješenju pripada od 15. januara 2003. godine.
7. Apelant je protiv rješenja Službe matični broj 10842277913 od 7. avgusta 2003. godine, podnio žalbu, koja je odbijena rješenjem Federalnog zavoda matični broj 02/1-1084227913 od 13. oktobra 2003. godine. U rješenju je u pouci o pravnom lijeku navedeno da protiv tog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo da podnese tužbu Vrhovnom sudu Fedracije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u roku od 30 dana od dana prijema predmetnog rješenja. Ustavni sud je provjerom kod Vrhovnog suda utvrdio da apelant nije pokrenuo upravni spor protiv pobijanog rješenja Federalnog zavoda.
8. Apelant se žali da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz razloga što je po njegovom mišljenju nepravilno utvrđen penzijski osnov i visina penzije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. Ustavni sud konstatuje da je u predmetnom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo osporeno rješenje Fedralnog zavoda matični broj 02/1-1084227913 od 13. oktobra 2003. godine, u ostavljenom roku protiv tog rješenja pokrene upravni spor pred Vrhovnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić