Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1053/07 (N. H. i F. K.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1053/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1053/07, rješavajući apelaciju Nizahete Huseinčehajić i Fatime Kadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nizahete Huseinčehajić i Fatime Kadić, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000606 od 27. februara 2007. godine, i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-611/05 od 23. februara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nizaheta Huseinčehajić i Fatima Kadić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Bećir Kosovac, advokat iz Sarajeva, podnijele su 10. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000606 od 27. februara 2007. godine, i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-

611/05 od 23. februara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-445/02 od 24. januara 2005. godine, obavezan je tuženi, «Bosnalijek»d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), da apelanticama isplati na ime naknade za vrijeme čekanja za period od 20. maja 1999. godine do 31. decembra 2002. godine ukupan iznos od 16.953,80 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM), svakoj po 8.476,90 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 20. maja 2002. godine do isplate i troškovima parničnog postupka u iznosu od 4.207,50 KM, dok su sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva apelantice odbijene.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-611/05 od 23. februara 2006. godine, žalba tuženog je djelimično uvažena, prvostepena presuda je preinačena tako što je tuženi obavezan apelanticama isplati ukupan iznos od 4.553,80 KM, odnosno po 2,276,95 KM za period od 20. maja 1999. godine do 5. maja 2000. godine (umjesto prvostepenom presudom dosuđenog ukupnog iznosa od 16.953,80 KM, za period od 20. maja 1999. do 31. decembra 2002. godine), i naknadi im troškove parničnog postupka u iznosu od 1.093,95 KM, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

4. Apelantice su protiv Presude Kantonalnog suda izjavile reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 070-0-Rev-06-000606/05 od 27. februara 2007. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM, a kako su apelantice su formalni suparničari ( član 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a), procesni položaj svake od njih je samostalan, pa se pravo na izjavljivanje revizije cijeni za svaku odvojeno. Pobijani dio drugostepene presude za svaku od njih je iznosio 6.200,00 KM, pa je revizija odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju ima uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, jer odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelantice smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelantice protiv Presude Kantonalnog suda, broj Gž-611/05 od 23. februara 2005. godine, izjavile reviziju Vrhovnom sudu iako je visina pobijanog dijela drugostepene presude za svaku od njih je iznosila 6.200,00 KM, pa je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-611/05 od 23. februara 2005. godine.

9. S obzirom da je punomoćniku apelantica Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-611/05 od 23. februara 2005. godine uručena 20. marta 2006. godine, što je vidljivo iz dostavnice Kantonalnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. aprila 2007. godine, proističe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1053/07 (N. H. i F. K.) | Sudska praksa | Aktio