Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1087/08 (L. B.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1087/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1087/08, rješavajući apelaciju Lane Bućin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lane Bućin podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-

001 073 od 20. februara 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-06-000 886 od 30. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 071-0-P-06-000 171 od 21. februara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Lana Bućin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banja Luke, podnijela je 7. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u dajljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-001 073 od 20. februara 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u dajljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-000 886 od 30. juna 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u dajljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-

0-P-06-000 171 od 21. februara 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda utvrđeno je da je pravno valjan ugovor o zamjeni stanova zaključen u Banjoj Luci, 21. jula 1995. godine između Zdravka Krkeza (u daljnjem tekstu: tužilac) kao nosioca stanarskog prava na jednosobnom stanu u Banjoj Luci, Beogradska broj 17/III, stan br. 15, površine 37 m2, čiji je davalac stana Opština Banja Luka i pravnog prednika apelantice, kao nosioca stanarskog prava na trosobnom stanu u Banjoj Luci, Beogradska broj 5/VII, stan br. 37., površine 73 m2, čiji je davalac stana Opština Banja Luka i apelantica je obavezana da nadoknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.040,00 KM. Također je odbačena tužba tužioca u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi da su pravno valjani ugovori o korištenju stana koje su parnične stranke zaključile na zamijenjenim stanovima, kao i u dijelu u kojem je tužilac zahtijevao da apelantica trpi da tužilac kao nosilac stanarskog prava na trosobnom stanu, ostvaruje sva prava koja mu kao nosiocu stanarskog prava pripadaju, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

3. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000 886 od 30. juna 2006. godine, žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu potvrđena. Također je odbijen zahtjev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka koji se odnose na troškove sastava odgovora na žalbu. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-001 073 od 20. februara 2008. godine odbacio revziju apelantice kao nedozvoljenu obrazlažući je odredbom člana 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik» Republike Srpske, broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, tužilac nije označio vrijednost predmeta spora, u smislu odredbe člana 319. ZPP-a, kojom je propisano da kada se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost predmeta spora se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno zakupnini osim ako se radi o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme, a notorno je da jednogodišnja stanarina odnosno zakupnina stana ne prelazi 10.000,00 KM, te time nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2 ZPP.

5. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-001 073 od 20. februara 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-06-000 886 od 30. juna 2006. godine, koja je apelantici dostavljena 19. jula 2006. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. aprila 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60. dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1087/08 (L. B.) | Sudska praksa | Aktio