Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1344/08 (Z. B.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1344/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1344/08, rješavajući apelaciju Zorana Borjanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Borjanovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-06-001 241 od 25. februara 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Ž-06-000 036 od 15. septembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci, broj Rs-72/2004 od 21. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Borjanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 5. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhonog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-001 241 od 25. februara 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-06-000 036 od 15. septembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-72/2004 od 21. oktobra 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Gradišci, broj Rs-72/2004 od 21. oktobra 2005. godine, prvim stavom izreke poništena su kao nezakonita rješenja prvostepenog Disciplinskog suda broj 10-
125.59/04 od 10. avgusta 2004. godine, kojim je apelant proglašen krivim zbog teže povrede radne obaveze iz čl. 4/1.9 Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti policajca i drugih zaposlenih po kome je apelantu izrečena novčana kazna u visini od 30% plate za 4. mjeseca i rješenje Drugostepenog disciplinskog suda, broj K/B- 6-125-173 od 14. septembra 2004. godine kojim je odbijen prigovor apelanta i potvrđena odluka prvostepenog Disciplinskog suda, te je Republika Srpska, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Centar javne bezbijednosti Banja Luka ( u daljnjem tekstu: tužena) obavezana da apelantu na ime troškova postupka isplati 880 KM, u roku od 15 dana od dana pravosnažnoti presude, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 21. oktobra 2005. godine pa do isplate, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu tužbeni zahtijev apelanta odbijen je kao neosnovan (stav dva izreke presude). U obrazloženju presude sud je naveo da su osporena rješenja nezakonita jer su donesena u suprotnosti sa odredbama člana 2. i člana 4. stav 1. tačka 9. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti policajca i drugih zaposlenih, kojim je regulirano da policajac odgovara za povrede radne dužnosti koje učini za vrijeme dok je bio na dužnosti, te je zaključio da apelant nije mogao odgovarati za ponašanje koje je učinio u vrijeme kad nije bio na dužnosti policajca.
3. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Ž-06-000 036 od 15.septembra 2006. godine žalba tužene je uvažena, presuda Osnovnog suda u Gradišci preinačena u usvajajućem dijelu na način da je odbijen zahtjev apelanta kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja tuženog te je apelant obavezan da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750 KM, u roku od 15 dana. Sud je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je konkretni spor riješio isključivo primjenom odredbi Pravilnika tužene ne vodeći pri tome računa o odredbi člana 26. Zakona o unutrašnjim poslovima RS i člana 121. Ustava Republike Srpske.
4. Odlučujući o reviziji apelanta Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-001 241 od 25. februara 2008. godine, odbacio reviziju kao nedozvoljenu, obrazlažući je odredbom člana. 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07- u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi 750,00 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, te kako odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP), sud je primjenom navedenih odredbi reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu..
5. Apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelanti protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-001 241 od 25. februara 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 011-0-Ž-06-000 036 od 15. septembra 2006. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu 13.oktobra 2006. godine uručena presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Ž-06-000 036 od 15. septembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banjoj Luci.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić