Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1371/07 (M. K.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1371/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1371/07, rješavajući apelaciju Milivoja Kneževića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milivoja Kneževića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 079 od 23. februara 2007. godine, presude Okružnog suda Banja Luka, broj Gž-1210/05 od 11. septembra 2006. godine i presude Osnovnog suda Prnjavor, broj P-86/98 od 12. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milivoje Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, koga zastupa Ljubomir Jugović advokat iz Prnjavora, podnio je 4. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 079 od 23. februara 2007. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-1210/05 od 11. septembra 2006. godine i presude Osnovnog suda Prnjavor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-86/98 od 12. maja 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-86/98 od 12. maja 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-1210/05 od 11. septembra 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je po osnovu održaja stekao pravo vlasništva na putničkom vozilu marke VW "Golf" SL, sa generalijama kao u izreci presude, a što je tuženi MUP RS (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan priznati i trpjeti, kao i zahtjev apelanta da se tuženi obaveže da apelantu na ime naknade štete zbog oduzimanja navedenog putničkog vozila isplati iznos od 8.605,00 KM. Tačkom dva izreke presude apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka. Iz obrazloženja presude proizilazi da je predmetno vozilo oduzeto jer je bilo predmet nedozvoljenih radnji shodno članu 211. Zakona o krivičnom postupku te da je stoga tuženi postupao prema pravilima posla i dužnosti iz kojeg razloga, u smislu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, nije odgovoran za štetu.
3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 079 od 23. februara 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je primjenom odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a budući da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 8.605,00KM, dakle ne prelazi zakonom propisani cenzus od 10.000,00 KM, odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziju u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 079 od 23. februara 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-1210/05 od 11. septembra 2006. godine.
8. S obzirom na to da je zatupniku apelanta 12. oktobra 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-1210/05 od 11. septembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. maja 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije
Zvonko Mijan Valerija Galić