Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1377/08 (S. H.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1377/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1377/08, rješavajući apelaciju Seada Huskića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Huskića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-08-000018 od 26. februara 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-K-RZ-07-000003 od 7. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Huskića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, br. 001-0-KPS-
07-000 031 od 17. septembra 2007. godine, 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član 1. Protokola broj 4 i član 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Huskića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, br. 001-0-Kv-0-
000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Sead Huskić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, sada u KPZ Bihać, koga zastupa Ibrahim Kadić, advokat iz Bihaća, podnio je, 8. maja 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-08-000018 od 26. februara 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-K-
RZ-07-000003 od 7. novembra 2007. godine, te rješenja Kantonalnog suda, br. 001-0-KPS-07-000 031 od 17. septembra 2007. godine, 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-KPS-
07-000 031 od 6. septembra 2007. godine.
2. Apelant je presudom Višeg suda u Bihaću, broj K-10/96 od 2. septembra 1996. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije broj KŽ-67/96 od 15. maja 1997. godine, oglašen krivim zbog krivičnog djela protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz člana 146. stav 1. ranijeg Krivičnog zakona Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina, a u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. marta 1996. godine pa do pravomoćnosti presude.
3. Odlukom Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom), broj CH/98/1380 od 8. marta 2002. godine, naređeno je Federaciji Bosne i Hercegovine da apelanta oslobodi iz pritvora, te da obnovi suđenje, nakon što pribavi odobrenje tužioca Međunarodnog krivičnog Tribunala za bivšu Jugoslaviju.
4. Kantonalni sud je donio rješenje, broj KV 47/02 od 9. aprila 2002. godine, kojim je prekinuo izdržavanje kazne zatvora pravomoćno osuđenom apelantu, te je naloženo da se apelant odmah pusti na slobodu, u skladu sa Odlukom Doma, broj CH/98/1380 od 8. marta 2002. godine.
5. Kantonalno tužilaštvo Unsko-Sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) je 12. novembra 2002. godine, u skladu sa navedenom Odlukom Doma, podnijelo zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka Kantonalnom sudu.
6. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Kv-189/02 od 7. jula 2006. godine dozvoljeno je ponavljanje krivičnog postupka u korist osuđenog apelanta završenog pravomoćnom presudom Kantonalnog suda, broj K-10/96 od 2. septembra 1996. godine, te je predmet vraćen u fazu istrage.
7. Nakon provedene istrage, Kantonalno tužilaštvo je 20. avgusta 2007. godine podiglo optužnicu, broj KT-5/06-RZ protiv apelanta zbog krivičnog djela ratni zločin protiv ranjenika i zarobljenika iz člana 143. preuzetog KZ SFRJ. Istovremeno je, u skladu sa članom 242. stav 3. i članom 151. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), predložilo da se prema osumnjičenom apelantu odredi pritvor nakon potvrđivanja optužnice iz razloga predviđenih odredbom iz člana 146. stav 1. tač. b. i d. ZKP FBiH.
8. Kantonalni sud je, rješavajući po prethodnom prigovoru branioca apelanta, kao optuženog, protiv optužnice Kantonalnog tužilaštva broj KT-5/06-RZ od 20. avgusta 2007. godine, donio rješenje, broj 001-0-KPS-07-000 031 od 17. septembra 2007. godine, kojim se prigovor odbija kao neosnovan.
9. U međuvremenu, sudija za predhodno saslušanje Kantonalnog suda je donio rješenje, broj 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine, kojim se apelantu određuje pritvor zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv ranjenika i zarobljenika iz člana 143. preuzetog KZ SFRJ, s tim da se pritvor određuje po osnovu člana 146. stav 1. tač. b. i d. ZKP FBiH. Pritvor je po ovom rješenju tekao od 6. septembra 2007. godine od 12,00 sati, kada je optuženi lišen slobode i po ovom rješenju mogao je trajati najduže mjesec dana.
10. Nakon isteka jednomjesečnog pritvora, Kantonalni sud je rješenjem, broj 001-0-KV-
07-000125 od 3. oktobra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-07-
000485 od 11. oktobra 2007. godine, produžio pritvor za dva mjeseca, tako da je po ovom rješenju počeo teći 6. oktobra 2007. godine i može trajati najduže do 6. decembra 2007. godine do 12,00 sati ili do donošenja drugačije sudske odluke.
11. Apelant je Ustavnom sudu, 3. oktobra 2007. godine, podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda br. 001-0-KPS-07-000 031 od 17. septembra 2007. godine, 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine i broj 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine. Predmet je zaveden pod brojem AP-2681/07.
12. Na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, Ustavni sud je u predmetu broj AP-
2681/07 donio odluku o dopustivosti kojom je apelacija podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda br. 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, odbačena kao nedopuštena u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član
5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Takođe, tom odlukom Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu apelaciju podnesenu protiv rješenja Kantonalnog suda br. 001-0-KPS-07-
000 031 od 17. septembra 2007. godine, 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-
KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije, zato što je preuranjena.
13. U međuvremenu, Kantonalni sud je donio presudu broj 001-0-K-RZ-07-000003 od 7. novembra 2007. godine, kojom je pravomoćnu presudu Višeg suda u Bihaću broj K-10/96 od 2. septembra 1996. godine, potvrđenu presudom Vrhovnog suda broj KŽ-67/96 od 15. maja 1997. godine, u cjelosti stavio van snage, a apelanta oglasio krivim za počinjeno krivično djelo protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja iz člana 146. stav 1. KZ SFRJ, pa ga je uz primjenu istog člana, te čl. 4, 5, i 41. stav 1. KZ SFRJ osudio na kaznu zatvora od 10 godina, pri čemu mu je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora počev od 17. marta 1996. godine do 9. aprila 2002. godine, te od 6. septembra 2007. godine pa nadalje. Takođe, predmetnom presudom je porodica ubijenog upućena na parnicu sa imovinskopravnim zahtjevom, a apelant je obavezan da sudu nadoknadi troškove krivičnog postupka i paušal.
14. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 001-0-K-RZ-07-000003 od 7. novembra 2007. godine podnio žalbu, koja je presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000018 od 26. februara 2008. godine, djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena u odluci o kazni, tako što je apelant za djelo koje je tom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8. godina, u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 17. marta 1996. godine do 9. aprila 2002. godine, te od 6. septembra 2007. godine do 19. novembra 2007. godine. Takođe, predmetnom presudom je određeno da prvostepena presuda u preostalom dijelu ostaje neizmjenjena.
15. Apelant se žali da je osporenim odlukama prekršeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i prava zaštićena članom 1. Protokola broj 4 i članom 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.4. i 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (6) radi se o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova da se ponovno odlučuje;;» A. U odnosu na rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, br. 001-0-KPS-07-000 031 od 17. septembra 2007. godine, 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, vezano za član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije, te član 1. Protokola broj 4 i član 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju, kao i u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000018 od 26. februara 2008. godine i presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-K-RZ-07-000003 od 7. novembra 2007. godine.
17. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
18. Ustavni sud primjećuje da je apelant ranije podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, br. 001-0-KPS-07-000 031 od 17. septembra 2007. godine, 001-0-Kv-0-
000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, koja je evidentirana brojem AP-2681/07. Odlučujući o predmetnoj apelaciji, Ustavni sud 13. decembra 2007. godine donio odluku kojom je apelacija podnesena protiv naprijed navedenih rješenja u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije odbačena kao preuranjena, jer je predmetni krivični postupak još uvijek bio u toku. Nakon donošenja odluke Ustavnog suda, krivični postupak je pravosnažno okončan presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000018 od 26. februara 2008. godine. Dakle, Ustavni sud zapaža da je konačna odluka u konkretnom slučaju citirana presuda Vrhovnog suda.
19. S obzirom na to da je apelantu, 8. marta 2008. godine, uručena presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-08-000018 od 26. februara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
B. U odnosu na rješenja Kantonalnog suda, br. 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, vezano za član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije.
20. Apelant se žali da je rješenjima Kantonalnog suda br. 001-0-Kv-0-000 113 od 10. septembra 2007. godine i 001-0-KPS-07-000 031 od 6. septembra 2007. godine, povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da se aplant žali protiv rješenja i na povredu prava koje je već izložio u svojoj apelaciji, koju je Ustavni sud ranije riješio svojom odlukom broj AP-2681/07 od 13. decembra 2007. godine. Ustavni sud zapaža da apelant u naknadno podnesenoj apelaciji nije predočio navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučuje. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
21. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić