Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1451/08 (Tuzlanski kanton)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1451/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1451/08, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1761/05 od 13. marta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-

3447/04 od 12. oktobra 2005. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa zakonski zastupnik Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 19. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1761/05 od 13. marta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-3447/04 od 12. oktobra 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-3447/04 od 12. oktobra 2005. godine, obavezan je apelant da tužitelju Jasminu Terziću iz Živinica (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime ne isplaćenih naknada za korištenje godišnjeg odmora za 2002. i 2003. godinu, isplati iznos od 3.995,78 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 1.717,61 KM, počev od 29. augusta 2002. godine i na iznos od 2.278,17 KM počev od 4. augusta 2003. godine, pa do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 570,24 KM, a sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Stavom II dispozitiva prvostepene presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu apelant na ime regresa za 2001. godinu isplati iznos od 1.544,59 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. januara 2001. godine.

3. Kantonalni sud je, rješavajući po žalbi tužitelja i apelanta, donio presudu, broj Gž- 1761/05 od 13. marta 2008. godine, kojom je žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u stavu drugom na način da je obavezao apelanta da tužitelju na ime regresa za 2001. godinu isplati iznos od 1.554,59 KM sa zakoskom zateznom kamatom počev od 31. decembra 2004. godine pa do isplate, kao i u stavu prvom u dijelu odluke o kamati, na način da za dosuđene naknade regresa za 2002. i 2003. godinu kamate teku počev od 31. decembra 2004. godine i u odluci o troškovima postupka na način da je apelant obavezan da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 792,00 KM, a sve u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude. U preostalom dosuđujućem dijelu prvostepena presuda je potvrđena, dok je u odbijajućem dijelu ostala neizmjenjena. Stavom III dispozitiva predmetne presude obavezan je apelant da tužitleju na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 3936,00 KM.

4. Apelant je protiv navedene presude 21. aprila 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), o kojoj, prema stanju spisa, nije odlučeno.

5. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1451/08 (Tuzlanski kanton) | Sudska praksa | Aktio