Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1501/08 («CROTEC-M» Tehničko zaštitni radovi d.o.o. Maglaj)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1501/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1501/08, rješavajući apelaciju «CROTEC-M» Tehničko zaštitni radovi d.o.o. Maglaj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «CROTEC-M» Tehničko zaštitni radovi d.o.o. Maglaj podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-U-07-000 313 od 20. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «CROTEC-M» Tehničko zaštitni radovi d.o.o. Maglaj (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa zakonski zastupnik, direktor Niko Vilić, podnio je 23. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-U-07-000 313 od 20. marta 2008. godine.
2. Rješenjem Odsjeka za inspekcijski nadzor Porezne uprave - Kantonalni porezni ured Zenica, broj 10-4-02-15-2-1230-02/06 od 22. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Porezne uprave – Kantonalni porezni ured Zenica, broj 10-4-05-15-07/07-R.D. od 18. januara 2007. godine, naloženo je apelantu kao poreskom obvezniku da izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreznih obaveza po osnovu javnih prihoda, u ukupnom iznosu od 170.434,08 KM.
3. Federalno ministarstvo finansija je rješenjem, broj 07-15-147/07 od 22. juna 2007. godine, odbilo je kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Porezne uprave – Kantonalni porezni ured Zenica, broj 10-4-05-15-07/07-R.D. od 18. januara 2007. godine.
4. Kantonalni sud je donio presudu, broj 004-0-U-07-000 313 od 20. marta 2008. godine, kojom je kao neosnovanu odbio tužbu apelanta radi poništenja rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-147/07 od 22. juna 2007. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su upravni organi postupili pravilno kad su apelantu utvrdili dodatnu poreznu obavezu, pri čemu su u osporenom rješenju dati valjani razlozi zašto je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja porezne uprave Kantonalnog ureda odbijena.
5. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovoj obavezi da uplati javne prihode po osnovu poreznih obaveza, popisanih poreznim zakonodavstvom, te će najprije utvrditi da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Ustavni sud se poziva na ustaljenu praksu Ustavnog suda, kao i praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, po kojoj se smatra da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u postupku koji se tiče primjene poreskog zakonodavstva, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi, Ustavni sud, dluka broj AP-547/03 od 26. avgusta 2004. godine). Budući da u apelantovom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da su navodi apelanta inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
8. Što se tiče prigovora da je došlo do povrede prava na imovinu, Ustavni sud naglašava da je ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, AP-669/03, od 17. marta 2004. godine). Shodno tome, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu se, također, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić