Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1514/08 (P. P.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1514/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1514/08, rješavajući apelaciju Petra Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Petrovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-07-000 002 od 4. aprila 2008. godine, presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-Gž-06-001 126 od 25. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda Kotor Varoš, broj P-62/04 od 17. aprila 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Đorđe Marić, advokat iz Banja Luke, podnio je 22. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 002 od 4. aprila 2008. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-001 126 od 25. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-

62/04 od 17. aprila 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 9. juna 2008. godine.

2. Osnovni sud je presudom, broj P-62/04 od 17. aprila 2006. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže ŠG ''Čemernica'' Kneževo, (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade štete na ime bespravno oduzete obrađene građe isplati iznos od 12.315.56 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 20. februara 2006. godine te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u roku od trideset dana. Tačkom dva izreke presude apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 676,60 KM.

3. Okružni sud je presudom, broj 011-0-Gž-06-001 126 od 25. oktobra 2006. godine, odbio žalbu apelanta, i potvrdio presudu Osnovnog suda, broj P-62/04 od 17. aprila 2006. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je apelantu predmetna građa oduzeta jer je prisvojena iz šume «Ježica» za koju sječu apelant nije imao valjano odobrenje te je utvrdio da je pravilan zaključak prvostepenog suda prema kojem je apelant kao tužilac bio dužan u smislu člana 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva. Dalje je navedeno da je tuženi, obzirom na to da apelant nije imao posebno odobrenje za sječu u šumi ''Bukovac'', shodno članu 94. stav 1. Zakona o šumama, ovlašten da privremeno oduzme drvo posječeno bez pribavljene doznake ili na neki drugi protivpravan način.

4. Odlučujući o reviziji apelanta Vrhovni sud je donio rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 002 od 4. aprila 2008. godine, kojim je reviziju odbacio kao nedozvoljenu. Sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost glavnog zahtjeva iznosi 6.026,62 KM a da se preostali iznos od 6.288,94 KM odnosi na zakonsku zateznu kamatu, te je zaključio da je revizija nedozvoljena obzirom da vrijednost glavnog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 KM iz člana 237. stav 2. ZPP odlučivanje o reviziji po ocjeni suda nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima iz kojih razloga je, na osnovu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. ZPP ( «Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), revizija apelanta odbačena kao nedozvoljena.

5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 126 od 25. oktobra 2006. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 002 od 4. aprila 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 126 od 25. oktobra 2006. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

10. S obzirom na to da je apelantu presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 126 od 25. oktobra 2006. godine, uručena 13. novembra 2006. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. maja 2008. godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 126 od 25. oktobra 2006. godine.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1514/08 (P. P.) | Sudska praksa | Aktio